Poznati srpski i evropski slikar
Miloš Šobajić preminuo je u 76. godini, u Beogradu.
Svoja djela Miloš Šobajić je predstavio na više od 80 samostalnih izložbi širom svijeta i učestvovao je na oko 500 grupnih izložbi. Njegova djela nalaze se u Narodnom muzeju i Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, kao i u više desetina muzeja u zemlji, regionu i svijetu. Ruska Duma ga je nagradila 2018. ordenom Počasnog gosta, a 2019. dodijeljena mu je Zlatna medalja Republike Srbije za izuzetne zasluge u oblasti kulturnih delatnosti, posebno slikarstva.
Nakon odlikovanja ruske Dume postaje i član Udruženja umjetnika Rusije. Dobitnik je i niza priznanja u Srbiji: Zlatni orden Republike Srbije za dostignuća u umetnosti, Vukova nagrada, Zlatni beočug Beograda, nagrada „Miša Anastasijević” i dr.
Izložbom slika, skulptura i video-rada Miloša Šobajića nedavno je otvorena Galerija Kombank dvorane u Beogradu.
Miloš Šobajić je rođen 1945. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu je pohađao u Beogradu, Istanbulu i Nikšiću. Maturirao je u Prvoj Beogradskoj gimnaziji, 1964. godine. Završio je Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu 1970, da bi se dvije godine kasnije preselio u Pariz.
Objavio je knjige „Slikaj i ćuti”, a ove godine mu je izašla autobiografija „Mojih devet života”.
Predsjednik Srbije
Aleksandar Vučić u telegramu porodici, prijateljima i poštovaocima Šobajićevog rada umjetnika je nazvao „jednim od najvećih slikara našeg doba”. On je naglasio da je Šobajić „svojim likovnim izrazom obogatio, uzburkao i umnogome promijenio umjetničku scenu Evrope i svijeta”.
– Decenijama su njegova vizionarska djela predstavljala ogledalo civilizacije i vremena u kojem živimo, a monumentalna platna su nepokolebljivo, neumorno, čak prkosno prikazivala sve naše strahove, prikrivena i ogoljena zla i licemjerje današnjeg svijeta, izgubljenost čovjeka u moru savremenog ništavila, ali uvijek i vječito stremljenje čovjeka da u mraku pronađe svjetlo, u strahu hrabrost, a u praznini – punoću života – navodi se u saopštenju.
Šobajić je bio veliki pregalac i plodan u svom autentičnom stvaralaštvu, a djela koja je ostavio najbolji su svjedok nesvakidašnjeg raskošnog talenta, navela je ministarka kulture Srbije
Maja Gojković.
U intervjuu za „Dan” Šobajić je našem novinaru M. Njegušu govorio o planovima za podizanje muzeja, o selidbama svojih predaka Šobajića porijeklom iz istoimenog sela kraj Ostroga.
Kako je tada ispričao veliki umjetnik, njegovi preci su sa bogatstvom koje su stekli u Srbiji, a kad su se vratili u Crnu Goru, iskoristili su ga u plemenite svrhe. Otvorili su prvu biblioteku, prvi bioskop, prvo pozorište, prvi časopis, prvi orkestar u Crnoj Gori, podsjetio je on.
Kako je tada rekao „bez rezerve, smatram Dada Đurića najvećim slikarom”.
– Dado Đurić, Cetinjanin i Beograđanin i Parižanin, najveći je slikar na svijetu – rekao je tada Šobajić. Prisjetio se druženja sa Urošom Toškovićem, koji mu je kada su se prvi put sreli prije više od 40 godina po horoskopskom znaku „prorekao” da će što stariji, biti bogatiji.
S.Ć.
Otac ga naveo na slikarstvoŠobajić je u razgovoru za „Dan” jednom prilikom rekao da mu je otac, još kao malom, rekao da će biti slikar, jer je kao dijete stalno crtao.
– Tata me je naveo na to. Imam negdje kutiju crteža koje je sakupljao od moje pete godine. Svima je to pokazivao. Insistirao je na tome da ja jedino mogu da budem slikar i ništa drugo... Pitao sam oca kada me je nagovarao da odem na akademiju koliko zarađuje Milo Milunović. Odgovorio mi je: „Više od Tita”. E, rekoh, onda odoh i ja. Tada sam volio pare... - prisjetio se Šobajić.<
)){kind=small}
