Osnivač i predsjednik Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” iz Beograda, kao i Muzeja srpske književnosti, Muzeja knjige i putovanja, Viktor Lazić, jedan je od najznačajnijih srpskih putopisaca. Ovaj književnik, advokat, doktorand kineskog prava, poliglota, naučni i stručni prevodilac za engleski jezik sa licencom turističkog vodiča, filatelista i numizmatičar, govori za „Dan”.
• Otkuda ideja za Adligatom?
– Čitav projekat iznikao je spontano iz porodične strasti moje porodice. Ljubav prema knjigama u mojoj porodici nasleđuje se već 250 godina - ja sam deveta generacija zaljubljenika, zaluđenika. Čukundjeda mog čukundjede započeo je sa sakupljanjem knjiga još u 18. vijeku, moj čukundjeda je otvorio čitalište za javnost još 1882. godine. Moj pradjeda je knjige nosio preko Albanije ušivene u gunj, posle Drugog svjetskog rata knjige su čak bile i zakopane ispod vinograda, kako ih nove vlasti ne bi nacionalizovale. Može se reći da je moja porodica generacijama maštala o instituciji koju smo napravili tek 2009. godine, a registrovali 2012. - Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”. Mi smo udruženi zadužbinari, nama se sada pridružilo još desetine ljudi i porodica i zajedno stvaramo jedno malo čudo u srpskoj kulturi. Inače, sama riječ „adligat“ označava raznolikost i toleranciju, na latinskom to znači više knjiga ukoričenih u jedne korice. Za nas je to simbol više naroda, kultura i generacija pod jednim krovom.
•Jedan ste od najznačajnijih srpskih putopisaca, advokat, poliglota, književnik, doktorand kineskog prava... U čemu najviše uživate?
– Uživam u različitosti. Što veća raznovrsnost, to veće bogatstvo. Biti u mogućnosti da u jednom trenutku pišem tekstove po Tanzaniji, u drugom se bavim istorijom i spašavanjem kulturnih dobara, zatim pomažem ljudima pravnim savjetima, razgovaram na različitim jezicima, da mi se u istom danu javljaju prijatelji i saradnici sa pet-šest kontinenata... To je blagoslov, na kojem sam najviše zahvalan.
• Osnivač ste Muzeja knjige. Ima li knjiga budućnost?
–Knjiga je savršen izum, baš kao i točak. Njoj se nema šta dodati, nema joj se šta oduzeti. Ona je u temelju čovječanstva i ne vidim kako bi mogla da prestane da bude naš oslonac. Sve što je čovjek ostvario i postigao, na neki je način vezano za knjigu. Čak i kada bismo zamislili tu nevjerovatnu situaciju da knjiga više nema, njena uloga je toliko velika u istoriji, da bi morala imati svoj muzej. Ali, ja sam ubijeđen u budućnost knjiga. Digitalni svijet samo dopunjuje štampu i to na jedan izuzetno koristan način. Često ih poredim sa radijom i televizijom, pošto su, kada se televizija pojavila, svi mislili da će radio izumrijeti. Ko bi zvuk samo slušao, kada može istovremeno da gleda i sliku? Međutim, stvarnost nas je demantovala, štaviše danas se radio sluša čak i više nego što se gleda televizija. Tako sam i ja ubijeđen da će knjiga pronaći svoj put, da će publika koja je vezana za knjigu, koja je ujedno i umjetničko djelo, uvijek postojati i biti brojna. Štaviše, mogli bismo da kažemo da se nikada nije više čitalo nego danas, a samim tim i više štampalo, jer knjiga nikada nije bila dostupnija nego sad.
•Kako je virus korona uticao na Vaš rad?
–Korona je strašno pogodila naše udruženje. Prihodi su nam opali za više od 80 odsto, i u jednom trenutku je situacija bila kritična. Međutim, to nas nije obeshrabrilo. Mi smo se angažovali da pomognemo svima kojima možemo, u ovoj teškoj situaciji. Odmah po osnivanju kovid bolnica poklonili smo 3.500 knjiga za osnivanje bolničkih biblioteka - za to sam dobio i nagradu „Dobročinitelj”. Pošto smo mjesecima bili zatvoreni, posvetili smo se preuređenju prostora i digitalizaciji, koju sprovodimo sa Univerzitetskom bibliotekom „Svetozar Marković”.
•Na čemu trenutno radite, šta planirate?
–Poznata je izreka da ko želi da nasmije Svevišnjeg, sve što treba da uradi jeste da mu ispriča svoje planove. Zato je vrlo malo planiram. Prihvatam tok života onako kako dolazi. Nadam se da ću imati prilike, uprkos situaciji, da još negdje otputujem do kraja godine. U međuvremenu, planiram izložbe, predstavljanja (makar virtuelno) raznih legata, sređivanje muzeja i nabavku još mnogih čudesa koja će zadiviti Srbiju, možda i svijet.
A. Ć.

---

Jestive knjige od pirinča
• Na koji predmet (knjigu, legat, fragmet) Vašeg Muzeja ste najponosniji?
–To je zaista teško pitanje. Ipak je kod nas 60 legata izuzetnih ljudi, kod nas su knjige i predmeti preuzeti iz više od 400 zaostavština. Tu su legati Milovana Danojlića, Pere Zubca, Ljubivoja Ršumovića, Pavla Vujisića, Petera Urbana, gradonačelnika Branka Pešića i njegovog imenjaka slavnog arhitekte... Tu su predmeti iz cijelog svijeta, a za mnoge sam se veoma namučio da ih nabavim za muzej: šolje koje sam lično izronio sa potopljenog američkog ratnog broda iz Drugog svjetskog rata u Južnom kineskom moru, knjige na štapićima od bambusa, na palminom ili bananinom lišću, jestive knjige od pirinča, nejestive od slonovog izmeta... Svaki predmet ima bogatu istoriju, a mnogi su mi prirasli za srce, najčešće zbog načina i ljudi preko kojih su ti predmeti stigli do muzeja.