Posledice urbanističkih linija, koje određuju namjenu površina, povučenih u Prostorno urbanističkom planu počeli su da osjećaju građani. Je li nečije imanje recimo određeno kao „obradivo zemljište”, „drugo poljoprivrdeno”, „šumske površine”... zavisi može li se graditi kuća, štala... ili - ništa.
Mijo Nikolić iz Stijene Piperske tražio je od Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine odluku o određivanju lokacije sa urbanističko tehničkim uslovima za gradnju štale. Dozvole su neophodne da bi mogao konkurisati za projekat IPARD LAJK Ministarstva poljoprivrede koji donosi bespovratnu pomoć Svjetske banke proizvođačima. Nikolić je htio da gradi štalu na parcelama koje su u katastarskoj evidenciji prepoznate kao „livade 5. i 6.klase”. Dobio je obavještenje, koje je potpisao Oliver Marković, vršilac dužnosti sekretara, da su parcele u PUP-u definisane kao „šumske površine”, a na ovim površinama moguće je graditi samo planinarske i lovačke domove. Parcele su na području za koje se ne planira donošenje detaljnog urbanističkog plana.
-U odgovoru koji sam dobio stoji da se stanje ne poklapa u katastru zemljišta i PUP-u Glavnog grada. Očekujemo da će Glavni grad u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede po hitnom postupku izmjeniti neke uslove i omogućiti zainteresovanim vlasnicima da u interesu zapošljavanja i razvoja poljoprivrede dobiju urbanističko – tehničke uslove za gradnju - rekao je Mijo Nikolić.
Nikolićevo imanje je na manje od 10 kilometara od grada, a od mjesnog centra Drezga na nekoliko stotina metara.
Zašto urbanizam ne prati poljoprivrednike je povod kojim se kao bivši načelnik za urbanizam opštine Podgorice arhitekta Drago Marković pismom obratio gradonačelniku Slavoljubu Stijepoviću i ministru poljoprivrde Petru Ivanoviću. Marković navodi da je upoznat sa pozivom za IPARD LAJK projekat u kome poljoprivrednici između ostalih dokumenata za objekte moraju da imaju i urbanističku saglasnost.
- Ranije sam organizovao i radio znatan broj sličnih programa sa vrhunskim saradnicima, prvenstveno za kredite koji su bili relativno mali i nijesu dali značajnije rezultate, a sadašnje Ministarstvo poljoprivrede se zalaže da se proizvodnja mora izdignuti na veći nivo, pa se izborilo za veće objekte i značajniju proizvodnju, kao i veće kredite podstičući porast proizvodnje i zaposlenost. Kao iskusnog stručnjaka za projektovanje ovakvih objekata, pozvan sam zimus od nekoliko porodica, da pomognem u formiranju idejnih projekata za farme, i iznenadila me reakcija urbanističke službe koja ih obavještava da ne mogu izdati urbanističke uslove jer se radi o seoskim područjima koja su namijenjena za poljoprivrednu proizvodnju ili šume a ne za izgradnju objekta!?
Jasno je da nema za sela aktuelnih urbanističkih planova, ali da li je urbanistička vlast svjesna da ovakvim postupkom samo minira napore ministarstva i vlasnika imanja-za veću proizvodnju i osavremenjavanje, veću zaposlenost – kaže Marković.
Marković pita urbanističke vlasti kao je mogući saopštiti da „ne može” da daju određene dozvole i kako se urbanizam pripremio za ovo.
- Zar urbanizam ne može formirati neki forum, komisiju ili savjet- koji bi mogao razmatrati svaki zahtjev i sugerisati donošenje tehničke i ekonomski optimalne odluke- što je u ovom vremenu veoma važno. Napominjem da je u vrijeme mog načelnikovanja 1972-1975, opština Titograd imala ,,urbanistički savjet” u kom su osim stručnjaka bili i laici-ljubitelji grada-kojima je stalo da grad izgleda što ljepše, funkcionalnije i sugerisao je predsjedniku opštine, tada je to bio Branko Lazović, da po nekim pitanjima donese odluku, ne čekajući detaljni plan – navodi Marković.
Arhitekta Marković pita nadležne zar se mogu propuštati prilike da se sela ne razvijaju i pomognu tuđim parama.
- A mi ,,stručno pokriveni” kad kažemo da „ne može” time podstičemo hrabrije na „divlju gradnju” i eliminišemo uključivanje u prosperitet – navodi Marković.
Vi.R.
Uvijek su nam bili miliji stručnjaci sa strane
Marković navodi da je kao nekadašnji tehnički direktor Zavoda za urbanizam, 80-ih godina, bio u prilici da od Slovenca koji su tada radili reviziju Generalnog urbanističkog plana čuje njihova zapažanja.
- Čuo sam tada kada kažu - zamislite da nijedno selo nema dobrog puta, nema vodu, slabu struju, a o vrtiću i da ne govorimo! To je govorilo o više stvari - standardu prigradskih naselja i sela te da je tadašnja vlast dovodila stručnjake sa strane, koji su inače slabije poznavali našu sredinu, da kod nas nije bilo afiniteta za razvoj sela- što i dalje traje, te zato urbanizam nije spreman za razvoj – kaže Marković.