Nekada je prva asocijacija za imanja Bratonožića bila posna zemlja, kamen i drača, a u poslednje vrijeme cijenjena su kao da su dragulji jer je autoput postao njihova zlatna žica. Kad je kralj Nikola opisivao plemena Crne Gore rekao je „Sačuvaj me Bože bratonoškog imanja”, sada više to nije tako. Skoro da nema sedmice, a da se ne pojavi informacija da država otkupljuje zemlju u ovim krajevim za saobraćjanicu budućnosti. Vlasnici nijesu ni sanjali da će od zapuštenih imanja moći da kupe nove nekretnine poput stanova, plodnih površina.
– Sad bratonožićke drače i kamen vrijede mnogo, i asocijacija je pozitivna. Trasa autoputa je pregazila imanja, neki su vlasnici toliko odštete dobili da su mogli i stan da kupe. Ja sam uzeo par hiljada i sredio kuću. Ovaj put će mnogo da pomogne, jer bez puta nema napretka – smatra Milovan Ilić, stanovnik Klopota.
U selu Klopot starosjedioci su Ilići, Grujići i Petrovići koji su od Radoševića. Srodnici su sa Šakovićima, Kekovićima i Vučelićima. Selo ima dvadesetak kuća i polovina je napuštena.
Postoji jedna karakteristika Klopota koja selo čini posebnim, čak i atraktivnim kada je u pitanju arhitektura - imaju bedeme stare kako tvrde preko tri vijeka. Bedemi su nastali kao odbrana u vrijeme kada su se ljudi bavili stočarstvom i imali u selu preko 1.000 ovaca. Kako je u to vrijeme vladala pojava otimanja stoke sagradili su bedeme da se zaštite i oni i dan danas postoje.
–Bedeme su gradila tri brata Ilija, Gruja i Petar. Oni su se prezivali Radošević po ocu Radošu, a po njihovim imenima smo mi Ilići te Grujići i Petrovići. Bedemi su visoki tri i po metra. U njima su mještani čuvali stoku, imali su preko hiljadu ovaca i stotinu krava. Kuće su tada izgledale kao tvrđave, kao mali Skadar, jer su bile neosvojive i nikad ih niko nije pokorio. Zato smatram da bi država mogla da pomogne da se to djelimično restaurira i to samo vrhovi bedema jer je sve drugo odlično sačuvano – navodi Ilić.
U Klopotu ima deset stalno nastanjenih kuća, a pretežno su staračka domaćinstva. Mlađi dolaze vikendom ili za vrijeme odmora. Dosta ljudi se odselilo jer vode nemaju.
– Kralj Aleksandar Karađorđević kad je dolazio 1927. godine na Pelev Brijeg tu su ga Bratonožići lijepo dočekali. Pitao ih je šta može da učini za njih, a oni su tražili da ih preseli za Srbiju jer nemaju vode i uslova za život. Rekao je da ne može sve, ali da neke hoće. Tako je i bilo. Međutim, za ostale je obezbijedio tri bistijerne, najveću na Pelevom Brijegu, jednu u Klopotu i na Vjeterniku – kaže Ilić.
Osim vode problem im je i struja koja često nestaje.
– Komšija koji je došao iz Njemačke ne može da razumije da struje nemamo, pa stalno zove električare da se žali. Mi smo navikli – kaže Ilić.
Porijeklo iz ovog sela vuče veliki broj intelektualaca ali i dobrih sportista. Jedan od doktora nauka bio je Ananije Ilić, a ponosni su i na narodnog heroja Vojislava Grujića koji je poginuo kao komadant Prve proleterske 1943. godine. Na njegovoj kući je spomen ploča, a u njoj sada živi njegov bratanac. U samom selu ima preko 20 kuća, a domaćinstava ima i u zaseocima Pavličići, Koraći i Bratnjive. Kako je Klopot na 426 metara nadmorske visine tamo uspijeva svo voće i povrće. To bi bilo idealno mjesto samo da imaju vode. Ilić je zasadio i masline koje su prije neku godinu smrzle, ali prije par dana su počele da rađaju. Bašte u ovom selu su svega po 200 kvadrata. Ilić ima voćnjak i vinograd, a zasadi i krompira. Ove godine, kako kaže loza je dobro rodila, te su svi imali da ispeku rakiju. On se bavi i pčelarstvom. Ima 20 košnica, a kad pođe u penziju planira da proširi posao.
Marija Mara Ilić ima 85 godina i kaže da je srećna što će uskoro dobiti petnaesto praunuče.
– Imam u selu komšinice pa pijemo kafu zajedno. Neke su stare kao ja, a neke su mlađe pa drže krave i imaju posla pa nam se kako kad pridruže. Nekad mi kafe ne fali, a nekad mi kesa od sto grama ode za dan. To je najčešće kad se svi pokupimo, pa mi dođu unučad iz grada. Imam široku porodicu i redovno me obilaze. Koliko imam unučadi treba mi digitron, samo da su mi živi i zdravi. Sama ovdje živim. Imam gdje poći ali ovdje sam najkomotnija. Gdje da odem u grad, da izlazim sa štapom na ulicu da me djeca gledaju. Ne, ne, ovdje mi je odlično – kaže Marija Ilić.
Pri ruci baba Mari uvijek stoji baterijska lampa.
– Fali četo struje pa su me obezbijedili lampama. Ne odvajam se od njih. Evo sa njima i spavam. Imam televizor pa ponekad gledam no mi je vid oslabio. Svašta se daje na dnevnik pa me to pogodi i onda izbjegavam. Pogledam po koju seriju, no ne umijem da čitam. To ne mogu oprostiti roditeljima. Nisam učila školu jer tad su se samo školovali muškarci. Kasnije su neki tečaj uveli. Učila sam ćirilicu i znala je koliko toliko. Pa mi od 20 godina pade na pamet da se udam, te naučih da se potpišem, što mi je bilo dovoljno za vjenčanje i toliko o mom školovanju. Rodom sam od Gogića iz Lijeve Rijeke. Tad se gledalo preko prijatelja ko je stasao za ženidbu i udaju i tako je to išlo, nije kao danas. Poslije nijesam obnavala pisanje i zaboravila. Sad ne bih znala. Ubacili su nova slova, ćirilicu ne bih poznala – priča Ilić.
Njena komšinica Saveta Grujić ima 80 godina i živi sama. Kaže ima dobre komšpije pa joj nije teško. Najveći problem joj je voda i struja.
– Nekad se ovdje lijepo živjelo, Sad imam tri, četiri babe i mi se družimo. Sve je u Podgoricu pošlo. Imamo još dvije mlađe no one imaju posla pa nijesu često sa nama. Odemo jedna kod druge, no Mara je slaba pa ne može doći, te ja idem kod nje. Teško je ovdje bez vode. Imamo bunare no odavno kiše nema. Treba da platim nekome da mi dogna vodu, a odakle mi da platim. Imam malu baštu pa posijem malo krompira, luka, paradajza, paprika, boranije. Za sebe da imam. Kad sam bila mlada nije mi smetalo što sam sama, a sad nije svejedno – priča Saveta Grujić.
A.D.

Maru krstila kraljica Marija

Baba Marija Ilić rođena je 28. juna na Vidovdan, a ime joj je dala kraljica Marija Karađorđević koja je krstila. Baka Marija rođena je u Peći.
– Malo ko zna da mi je ime Marija. Svi me znaju kao Mara. Rođena sam u Peći i kako me krstila kraljica mi je redovno slala poklone. Gledala sam slike kad sam bila mala pa sva djeca odjevena kako su imali mogućnosti, a meni kapice, haljinice. I tada su mi rekli da je ona to u paketima slala za mene - priča Marija Ilić.