Selo Gornje Mrke u Piperima nekad i sad-dva svijeta. Nekada na desetine domaćinstava koja su držala veliku stoku i bavila se poljoprivredom, a danas pet, šest staračkih domaćinstava sa po jednim, a najviše dva člana. U zaseoku Krušica koliko toliko ljudi srednjih godina se vraćaju, i čak dvije nove kuće grade. Mještanin Gojko Novaković kaže da je u ovom kraju nekada bilo 30 kuća i da je svaka brojala u prosjeku pet članova. Koliko ih je bilo, najbolje se vidjelo kako kaže, kad izdignu na Lukavicu gdje su se pravile igranke.
– Nekada se živjelo prijateljskije i bilo je druženje bez interesa. Siromaština je bila velika, ali svi su radili zemlju i bavili se stočarstvom. Imali smo akcije i pomagali smo ljudima. Uveče posle rada jedna od ovih kuća je bila mjesto okupljanja svih, igrali smo karte, pili piće...Šezdesetih godina selo je počelo da zamire. Naša porodica je četvoro školovala prodajući suve smokve pored ceste. Za doručak nam majka da po pet, šest smokava i na to smo do ručka. Vodu nismo imali. Moja sestra je završila Pravni fakultet, i dok je studirala je imala obavezu da obezbijedi vodu za kuću tako što je tri kilometra pješačila i tovarila vodu na magaretu. Sad vodovod imamo, ali ja od 1975. godine, kada sam kupio prvo auto, imam nasložene bidone, ako zatreba. Imam bazen sa 10.000 litara, ali to je samo za nalivanje – kaže Novaković.
Gornje Mrke u samo na šest kilometara od gradskog naselja Zlatica, a mještani su, kako kažu, nezadovoljni strujom.
– Nema dana a da nam struja ne nestane. Neka fabrika peleta se priključila na naš dalekovod i mi ispaštamo. Ljudi se sele zbog loše struje i napuštaju i Mrke i Bioče. Recimo kad gledam Novaka Đokovića pa mi struja nestane iznerviram se. Odmah se pakujem i idem za Podgoricu. I put nam je bio loš. Sad je nešto kao malo bolji, ali daleko je ovo od dobrog – ističe Novaković.
Za Mrke se nadaleko čulo nakon prvog, doduše neslavnog, otvaranja gradilišta auto puta 4. novembra 2011. godine kada su u selo stigli tadašnji premijeri Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor.
– Sad evo opet selo u radnoj atmosferi. Nekima se dopao ovaj autoput jer su imali eksproprijacije. Meni su samo stabla odsjekli. Iskreno da vam kažem naše selo od auto puta nema nikakve koristi, samo štete. Prvo nema mira na ovom prostoru, nema čistoće. Korist za državu jeste, ali za selo samo šteta – kaže Novaković.
U njegovom domaćinstvu plastika se ne koristi. Tako Gojko Novaković ima isključivo drveni alat sa kojim radi. U jednoj prostoriji Gojko ima sač, kotao i sve ono što je neophodno da se tu okupi porodica nedjeljom.
– Kod mene plastike nema uopšte, čak ni plastične kese. Imam drvenu grebulju koja je ostala skoro bez zubca, ali neću da je zamijenim plastičnom. Imam i crepulju. U kotao na sred prostorije kuva se pasulj ili neka divljač i porodica se okupi i svi uživamo. Ispekao sam 100 litara rakije i prelio isto toliko vina. Loze imam 1.000 čokota i stara je mnogo– ističe Novaković.
Nedaleko odatle u jednoj od kuća začuo se smijeh. Tri bake, tri jetrve koje dane provode zajedno. Na stolu šoljica kafe, papir na kojem su iscrtane kolone sa brojevima, hemijska i karte. U slobodno vrijeme igra se fircik. Pobjeđuju kako kad koja, a ponekad se malo i naljute. Dok je Slobodanka Novaković kuvala kafu, Cvijeta Novaković i Budislava Buda Novaković su nam ispričale kako provode slobodno vrijeme.
– Malo igramo fircik. Nekad pobijedim ja, nekad Slobodanka, nekad Buda, ali Sloba najviše pobjeđuje. Kad se to desi nekad bi je izagnale napolje da možemo. Ništa joj ne možemo. Onda pređemo da gledamo serije, no nam muku zadaje kad struja u sred epizode nestane. Sad grade autoput, a ne vjerujem da ću ga dočekat. Nije mi vala mrzno što se radi, ako išta bude valja. Ovdje sam trenutno sama, porodica je u gradu i zimi idem tamo, a oni sad dolaze kod mene. Boga mi kad pođem preko zime odavde nedostaju mi moje jetrve – ističe Cvijeta Novaković.
Slobodanka drži kravu, prasiće, pčele, a ima 76 godina. Prije 55 godina je u Mrke došla iz Bjelopavlića.
– Da nije bilo ljepše ovamo ne bih dolazila. Imamo mi što preko dana raditi, a uz karte se relaksiramo. Dođe familija, jedno dođe, drugo pođe i sve tako. Ode dan brzo. Babe me zovu, a ja nemam kad, sve po neko dođe. One dođu kod mene pa me zagovaraju da ništa ne radim - šali se Slobodanka.
Kaža da je u selu nekad lijepo bilo.
–Bilo je dosta naroda, a i mi mladi pa je sve lakše bilo. Ima možda godina od kad smo vodu dobili, a dok smo djecu njivili daleko smo za nju išli. Sad nam je došla ova „kupovna” – kaže Slobodanka Novaković.
Da su dobro uvježbale fircik potvrđuje Budislava Buda Novaković.
– Uvježvale smo mi ovaj fircik, pa bi mogla doći da i tebe naučimo, pa da igraš sa nama. Okupimo se mi ovako pa prepričavamo priče iz mladih dana. Sjetimo se kako smo radile i išle jedna kod druge. Djeca su nam u grad, a mi tri se nađosmo ovdje. Imamo tu još dvojicu neženja. Imaju oni više od 60 godina. Možda i nije kasno ko zna, ali neće oni da traže nijednu. Ništa ti ja od tih starih stvari u kući nemam. To što smo imali je u Brotnjik. Ja sam došla iz Stijene Piperske od Popovića sam. Ovdje sam od 1968. godine. Sviđa mi se ovdje ali je ljepše u Stijenu. No sam bila mlada pa to što nisam imala tamo našla sam ovdje, a to je zato što sam tražila. Ali ljepše je tamo odakle sam ja ispod Golih strana – kaže Novaković.
Da se nekada u Mrkama lijepo živjelo sjeća se i Ranko Novaković. On žali to su ljudi otišli i što se rijetki bave stočarstvom. On drži 20 koza, ali će i njih morati da makne iz zdravstvenih razloga.
– Voda je došla nedavno, a struja nam je problem. Ovdje su ostala samo staračka domaćinstva, a imamo i neženja. U Gornjim Mrkama ima sad pet, šest kuća gdje se stalno živi. Imamo malu prodavnicu, ali za veliku trgovinu idemo u grad. Imamo školu na Bioču gdje sam i ja učio. Učestvovao sam kao đak u nošenju crijepa da se gradi škola. Bilo je to ono ruka ruci, a bilo nas je preko 200 đaka. Sad toliko stanovnika nema u svim okolnim selima – ističe Novaković.
Andrijana Dabanović

Ne slažu se kako se zovu stanovnici Mrka

Po predanjima Mrke su dobile ime po čovjeku kojeg su zvali Mrkoje koji je protjeran sa Skadarkog jezera i naselio se u ovom dijelu Pipera. Zanimljivo je i što se naši sagovornici ne slažu kako se zovu stanovnici Mrka.
– Gramatički bi bilo Mrkani i Mrkanke. Ali opet nije tako. A ne može ni Mrki – kaže Gojko Novaković.
Budislava Novaković ne da za pravo Gojku da se tako kaže.
– Žene iz Mrka su Mrcke žene, ne mogu biti Mrkanke, a ovamo Mrcki momci – tvrdi Budislava.