Rješenja za političku krizu u Crnoj Gori osim dijaloga nema, ali i bez kompromisa sa obje strane kako bi se prevazišla ovakva situacija i kreirali uslovi za izbore čija će zakonitost i legitiminost biti neupitni za sve strane, kazala je u intervjuu za „Dan“Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO). Ističe da je najveća odgovornost na onima koji imaju najviše moći, odnosno na vladajućoj partiji.
●Kako ocjenjujete činjenicu da i dalje nema pomaka u rješavanju političke krize?
– Mnogo je već ispričanih priča na ovu temu, a suštinski se vrtimo u krug. Ta trajuća politička kriza je ogledalo države u kojoj hronični nedostatak dijaloga utiče na sve pore društva, jer politička kriza, ma koliko je vlasti pokušavale ignorisati, indukuje i ekonomsku i socijalnu, a ne produkuje ni legitimne i održive javne politike i strateške pravce razvoja države. Vrlo je simtompatično sa aspekta kvaliteta političkih struktura to što ni nakon skoro godinu te političke elite, birane ali i plaćene od građana, nemaju dovoljan nivo odgovornosti da konstruktivno riješe problem već radije svi ostaju u svojim rovovima uz medijska nadgornjavanja. Najveća odgovornost je svakako na onima koji imaju najviše moći, odnosno na vladajućoj partiji. Međutim, i opozicija je mogla i morala uraditi daleko više u ovih godinu dana. Dobro je da se građanski orijentisana opozicija susrela i otpočela razgovore na najvišem nivou o minimalnom sistemu koordinacije, ali je taj susret zakasnio makar deset mjeseci, i sada je pitanje u kojoj mjeri i na koji način se izgubljeno vrijeme i prilike koje je ono nosilo mogu nadoknaditi. U međuvremenu bilježimo pad zainteresovanosti građana za politiku, na šta ukazuju i poslednja objavljena istraživanja o rejtinzima političkih lidera. Rješenja osim dijaloga nema, ali i kompromisa sa obje strane kako bi se zaista prevazišla ova kriza i kreirali uslovi za izbore čija će zakonitost i legitiminost biti neupitni za sve strane.
●Da li se može očekivati pojačani angažman međunarodne zajednice kako bi Vlada i DPS ipak prihvatili da odrede datum novih izbora i time otvore prostor za dijalog?
– Situacija u Crnoj Gori postaje dio fokusa međunarodne zajednice, prije svega EU i SAD, koji mogu značajno pomoći rasplitanju crnogorskog rebusa u pravcu demokratske konsolidacije, ali i drugih aktera, poput Rusije, čiji uticaj ne cijenim tako blagotvornim u kontekstu svih zbivanja poslednjih nekoliko godina. Naravno, ne treba imati nerealna očekivanja od onoga što može biti doprinos EU i SAD, jer je prilično izvjesno da oni neće uzeti ulogu medijatora. Ali, ništa manje vrijedne ne bi bile njihove „dobre usluge” u olakšavanju procesa uspostavljanja i kasnije vođenja dijaloga između vlasti i opozicije. Mediji nijesu polje za vođenje tog dijaloga. Dok se god akteri ne nađu u zajedničkom prostoru, a čemu će morati prethoditi druge interne komunikacije i u tome EU, SAD i drugi akteri mogu pomoći, nema tog dijaloga već ćemo svjedočiti samo produbljivanju postojećeg jaza. Loptica je na domaćem terenu i od prepoznate spremnosti da domaći akteri preuzmu odgovornost, vjerujem, zavisiće dalje aktivnosti međunarodne zajednice.
●Iz EU je upozoreno da je neophodno primijeniti sve preporuke OEBS-ODIHR kako se rezultati sledećih izbora ne bi dovodili u pitanje. Smatrate li da je to izvodljivo imajući u vidu ovakve odnose između vlasti i opozicije i odsustvo dijaloga, kao i činjenicu da je sve manje vremena do kraja ove godine, a da se u narednoj, koja je izborna, ne smiju mijenjati izborni zakoni?
– Što se više približava datum predsjedničkih izbora 2018. godine i lokalnih izbora u više crnogorskih gradova, najprije u izuzetno važnoj Podgorici, veći će biti pritisak na domaće političke strukture da riješe identifikovane probleme i usvoje preporuke iz međunarodnih izvještaja. Međutim, u javnosti je ostalo nedovoljno komentarisano da je trebalo ambasador Orav da saopšti ono što piše u davno objavljenom izvještaju OEBS-a umjesto da je to bio jedan od ključnih instrumenata pritiska na vlast od opozicije. To ukazuje da se premalo koriste i dostupni instrumenti koje međunarodne organizacije daju kao vid podrške razrješenju krize, ma koliko njihovi mandati bili skromni zbog različitih limita. Svakom bi trebalo biti u interesu da izbori u 2018. godini budu nesporni. Ponavljam, po mom sudu, tu najveću odgovornost nosi vlast koja očito nema dovoljno kapaciteta da razumije dalekosežnost posledica ovog stanja na crnogorsko društvo. A mnogi od tih problema neće zaobići ni one koji su najodgovorniji kao donosioci odluka danas.
V.R.
Teško do zajedničkog predsjedničkog kandidata
●Kako ocjenjujete unutaropozicione odnose i koliko je realno očekivati jedinstveni nastup na lokalnom nivou i dogovor o zajedničkom predsjedničkom kandidatu?
– Unutaropozicioni odnosi su daleko od harmoničnih, ali vidimo da postoje određeni napori da se nađe najmanji zajednički imenitelj i to je svakako pozitivno. I to ne mora značiti zajednički nastup na lokalnom nivou, dovoljne bi bile na primjer tri kolone u opoziciji: DF (sa Ujedinjenom Crnom Gorom), Demokrate, i SDP–URA–DEMOS–SNP, iz dva izvora – DF i građanski orijentisana opozicija. Građani bi time imali solidne ali ne previše razuđene izbore i spriječilo bi se veće rasipanje glasova. Zajednički predsjednički kandidat mora biti neko ko ne dovodi ni na koji način u pitanje Crnu Goru kao državu i njene spoljnopolitičke prioritete, i ko može iznijeti snažnu vrijednosnu poruku. Jasno je da ne može svako u opoziciji da ponudi takvog kandidata. A vidjećemo ako se u dijelu opozicije koja dijeli ove pristupe iskristališe ovakav kandidat ko će ga podržati, a ko će svojim drugačijim pristupom odigrati još jednu utakmicu u korist vlasti. Ovo se dominantno odnosi na podršku u drugom krugu jer je nerealno da ćemo i doći u situaciju sa jednim kandidatom opozicije u prvom.