Nema opšte slobode i pravde za sve građane Crne Gore ako sloboda nije vrhovni ideal u našim strankama, rekao je u intervjuu za „Dan” predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, koji je podnio ostavku na tu funkciju zbog lošeg izbornog rezultata. On je poručio da opozicija ne mora nikada da se ujedini, „ali je strašno kada smo jedni drugima veći neprijatelji i protivnici nego režimskom sistemu vrijednosti”.
– Mora se izaći iz ropca. Ne nedostaje opoziciji i pojedincima u njoj hrabrosti, naprotiv. Ovu političku bitku, međutim, mogu dobiti samo politička mudrost i strpljenje – kaže Danilović.
●Kako vidite ishod nedavnih predsjedničkih i lokalnih izbora u odnosu na ukupne političke prilike u Crnoj Gori?
– Šta smo tražili to smo i dobili. Poraz opozicije na minulim lokalnim izborima posledica je poraza na predsjedničkim. Njegove posledice, iako bez naše krivice, osjetili smo i u Ujedinjenoj Crnoj Gori. Predugo su najglasniji opozicionari budili nadu ljudima da će opozicioni kandidat pobijediti bilo kojeg kandidata DPS-a. Dok smo se mi svađali, ne radeći ništa drugo, i tražili kandidata da ga ne nađemo, DPS je strpljivo čekao i pripremao se. U skraćenim kampanjama, iskustvo nas uči, nemamo šta da tražimo. Kada po političkoj teoriji i praksi treba da su gotove dvije trećine izborne kampanje, dominantni opozicioni politički subjekti su tek objavili ime zajedničkog kandidata. Uzalud je potom bila sva podrška koje smo uputili Mladenu Bojaniću. Ne pobjeđuje se DPS neiskrenom saradnjom, nerazumnom i nedostojnom svađom i kampanjom koja traje kraće od 30 dana. Mnogi su mislili da će opozicioni birači biti srećni što smo se kako-tako dogovorili i da će brzo prežaliti poraz. Znao sam i osjećao da neće. Razočarali smo ljude. Opozicioni birač je želio svim bićem pobjedu nad Đukanovićem. Kada se on na naše oči i našom krivicom ustoličio na još pet godina, ljudi su, razočarani, u značajnom broju apstinirali na lokalnim izborima i rekao bih da smo to dužni da razumijemo.
●Vjerujete li da će i drugi lideri opozicionih stranaka slijediti Vaš primjer i podnijeti ostavke?
– Nemam očekivanja i ne bih da budem savjetnik. Teško je savjetovati one koji misle da znaju sve i znaju najbolje. Trebali smo da podnesemo ostavke nakon predsjedničkih izbora – nudio sam to. Da smo učinili tako, pobijedili bismo u Podgorici i u makar još nekoliko gradova. Problem je, međutim, što se ostavke doživljavaju kao nedostojna kazna, a ne kao sastavni dio moralnog političkog djelovanja. Žalosno je gledati pojedince kojima je postradali opozicioni korpus u Crnoj Gori dodijelio trenutak slave, podigao ih do nezasluženih visina, kako se batrgaju nakon katostrafalnih poraza – pravdaju se ili ćute. Političar mora biti državnik, mora znati kada je dosta. Grčevito braniti predsjednički položaj u vlastitoj stranci znači biti ohol i bestidan. Ako mislite da nema niko dostojan da vas naslijedi, onda omalovažavate i prezirete te ljude koji dijele sa vama i dobro i zlo. Prije ili kasnije, takvi pojedinci i nazovipredsjednici budu najureni jer je pravda ipak dostižna.
●Kakvi, po Vašem sudu, treba da budu dalji koraci opozicije?
– Opšte resetovanje opozicione politike je neophodnost. Mnogi su zaboravili zašto se bave politikom. Politika nije sebi svrha niti su stranke svetinje. I politika i stranke su oruđa da promijenimo živote – sredstva za postizanje cilja. Deceniju sam slušao da u vlastitoj političkoj nemoći pojedinci govore kako predstavljaju najjači opozicioni subjekt. Potom sam i sam bio u jednom takvom i mislio sam i tada kako nisam uradio ništa veliko. Danas vidim da su neki drugi zamijenili nas od juče i one od prekjuče. Ali, to nije cilj. Cilj je promjena sistema vrijednosti, pobjeda nad nepotizovanim i nedemokratskim DPS-om. Ako postoje strukture u opoziciji koje i dalje imaju taj cilj, onda ničim, pa ni unutrašnjom strukturom, ne smiju ličiti na DPS. Nema opšte slobode i pravde za sve građane Crne Gore ako sloboda nije vrhovni ideal u našim strankama.
Opozicija ne mora nikada da se ujedini, ali je strašno kada smo jedni drugima veći neprijatelji i protivnici nego režimskom sistemu vrijednosti. Mora se izaći iz ropca. Ne nedostaje opoziciji i pojedincima u njoj hrabrosti, naprotiv. Ovu političku bitku, međutim, mogu dobiti samo politička mudrost i strpljenje.
●Očekujete li parlamentarne izbore prije 2020.godine?
– Nije važno kada će biti izbori. Neuporedivo je važnije kakvi će biti. Bude li ih, kao predsjedničke i sve lokalne, organizovao DPS, ishod je jasan, kad god bili. Nas 39 opozicionih poslanika, što je 49 odsto parlamenta, propustili smo istorijsku priliku. Liderske sujete i lični interesi učinili su da s mukom zarađeno 2016.godine bude prosuto ni u šta. Sada samo „uživamo“ u „zaslugama”. Nije sramota zaokrenuti politiku na pobjednički kurs. Neće se desiti skorije da koaliciju DPS-a pobijedi jedna stranka. To je utopija i skupo će je platiti građani. Različiti smo na mnogo načina u Crnoj Gori. Ne moraju se za pobjedu udružiti različitosti, ali moraju sarađivati. Ne treba nam novi DPS, nego sloboda i demokratija..
●Koliko Vam realno zvuče priče o podjelama u vrhu DPS-a i sukobu Đukanovića i Markovića?
– Očigledno ih ima, ali naša opoziciona nesloga nam odmaže da ih jasno vidimo i sagledamo. Narodna mudrost dva se biju, a treći dobija nikako da se potvrdi u praksi jer nas, trećeg, nema. Manje zemlje, a više međusobnih političkih neprijatelja od Crne Gore ne znam. Ništa nismo naučili iz istorije, čak ni od jučerašnjeg i prekjučerašnjeg dana. Nije, dakle, važno svađaju li se Đukanović i Marković, oni imaju i oko čega, važnije je da se upitamo – oko čega se svađamo mi?
Marko VEŠOVIĆ

Neću određivati novog predsjednika stranke
●Je li određen Vaš naslednik na čelu stranke? Ako nije, kada će se to dogoditi i da li ćete Vi nekoga predložiti?
– Moja neopoziva ostavka na mjesto predsjednika UCG je upućena svima u stranci koji sa njom treba da se upoznaju. Ujedinjena Crna Gora istinski je politička heroina jer su u nju po prvi put ušli mnogi ljudi znajući da stranka ne može njima da pomogne, nego da moraju oni njoj. Ponosan sam na minulih sedam mjeseci postojanja, ponosan na ljude, na izdržavanje u nevjerovatnim uslovima, ponosan na svoje kolege i prijatelje iz rukovodstva. Ponosan, ali i svjestan da neuspjeh pripada meni jer je tako pravedno. Ubrzo ćemo, vjerujem, nastaviti dalje. Daću sve od sebe da pomognem novom rukovodstvu, iskreno i bez uzmicanja, kako su i oni meni. Nisam od onih koji bi određivali političkog „nasljednika”. Ne pripada mi to – nisam takav čovjek.
Vjerujem da će se ozbiljni ljudi dogovoriti i biću srećan zbog toga. Nastavljam sa njima, ali bez namjere da „solim pamet” ili da dežuram nad sudbinom UCG. Ujedinjena Crna Gora nije moja nego naša, a tako su i odluke zajedničke. Po proceduri će se izabrati novi predsjednik i novo rukovodstvo. Želim da im pomognem ako bude trebalo i ako budem umio.