Novinari u Crnoj Gori suočavaju se sa nasiljem na mnogim poljima, što od kriminalnih grupa, što od raznih pritisaka političkih rukovodstava, dok predsjednik Crne Gore i lider vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović nikada nije krio svoje neprijateljstvo prema medijima, ocjenjuju u Fridom hausu. Iz te organizacije podsjećaju da od 76 slučajeva napada na novinare, koji su zabilježeni od 2004. godine, većina ni danas nije riješena, gdje spada i najveći zločin počinjen nad jednim novinarom u Crnoj Gori, a to je ubistvo Duška Jovanovića.
Navode da još nema napretka ni u poslednjem slučaju napada na novinara, odnosno pokušaja ubistva Olivere Lakić, koja je napadnuta u maju ispred svog doma u Podgorici nakon pisanja o ilegalnom švercu cigareta. Ističu da to nije prvi put da ona bude meta napada.
– Od 2004. godine, organizacije za slobodu medija zabilježile su 76 slučajeva, od čega većina ostaje neriješena. Mjesec dana prije napada na Lakićevu eksplodirala je bomba u blizini kuće još jednog istraživačkog novinara „Vijesti”, Seada Sadikovića. Pet godina ranije, eksplozivna naprava postavljena je kod zgrade redakcije i bila jasno namijenjena glavnom uredniku Mihailu Jovoviću. Takođe te 2013. godine, napadači su bacili eksplozivnu napravu u dvorište novinara „Monitora” Tufika Softića. A ubistvo Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista „Dan”, nije riješeno ni nakon 14 godina – navode iz Fridom hausa.
Kao što su napadi na novinare konstanta, u Fridom hausu kažu da je to i predsjednik Milo Đukanović, čija je partija DPS skoro tri decenije na vlasti, a on kao njen lider većinu tog vremena je bio ili premijer ili predsjednik države, sa nekoliko kratkoročnih penzionisanja.
– Đukanović nikada nije skrivao neprijateljstvo prema medijima, a neposredno prije predsjedničkih izbora u aprilu optužio je „Vijesti” da promovišu fašističke ideje, tvrdeći da i kritičari dešavanja u zemlji i civilni sektor funkcionišu kao politička opozicija izabranoj vlasti – navodi se u tekstu.
Fridom haus primjećuje da je medijsko tržište u Crnoj Gori jako polarizovano, između onih koji kritikuju i onih koji odobravaju ono što vlast radi.
– Od četiri dnevna lista u državi, dva („Vijesti” i „Dan”) se smatraju opozicionim, dok se druga dva („Pobjeda” i „Dnevne novine”) smatraju podržavaocima vlasti. Činjenica je da je malo tržište tako prezasićeno – prema najnovijem izvještaju IREKS-a postoje i tri nedjeljnika, 30 mjesečnih listova, 53 radio-stanice i 17 televizijskih stanica u zemlji od samo 600.000 ljudi – što ostavlja neke medije podložne političkom i ekonomskom pritisku koji može uticati na kvalitet i nezavisnost njihovog izvještavanja. Isplata javnih sredstava je netransparentna i uglavnom neregulisana, a oglašivačko tržište je naklonjeno i daje značajnu prednost onima koji podržavaju vlast – navode u Fridom hausu.
Podsjećaju da je Evropska komisija kritikovala učinak Crne Gore u poglavljima 23 i 24 – koja se bave pravdom i osnovnim pravima – u svom najnovijem godišnjem izvještaju o napretku zemlje ka članstvu u EU. U izvještaju se, ističu, konkretno spominju otpuštanja u RTCG i napadi na novinare kao pitanja kojima se Crna Gora mora posvetiti.
– Zvaničnici EU takođe su prijetili da će suspendovati finansijsku pomoć pretpristupne pomoći – koja iznosi ukupno 315 miliona dolara između 2014. i 2020. godine – ako vlada ne izvede odgovorne za krivična djela nad novinarima pred lice pravde. Napadi su često povezani sa organizovanim kriminalom, što je već dugi niz godina problem u zemlji. Međutim, situacija se nedavno pogoršala zbog sukoba između dvije suparničke kriminalne grupe iz Bokokotorskog zaliva. Nedostatak napretka u istraživanju napada na novinare možda odražava stvarnu nesposobnost države da nadjača takve grupe, ali svakako šalje poruku da neće biti otkriveni. Pojedini novinari se pitaju kako bi se situacija mogla pogoršati u odnosu na početak pregovora prije deset godina. Još uvijek ima dosta dobrih izvještaja, javnost apatično gleda na napade i pritisak vlasti – kažu u Fridom hausu.
Fridom haus prenosi i ocjenu Milke Tadić Mijović, predsjednice Centra za istraživačko novinarstvo, koja smatra da su „najveći problem u Crnoj Gori političke elite koji prate svoje interese, a ne javni interes”. I to je, kako zaključuje Fridom haus, problem koji potčinjeni medijski sektor može samo unazaditi.
M.S.


RTCG u raljama vlasti

Fridom haus navodi da se Javni servis, RTCG, pokušao osloboditi političke pristrasnosti nakon što je njen odbor imenovao novu direktoricu početkom 2017. godine.
– Imala je uravnoteženo razumijevanje uloge javnih emitera u demokratskom društvu, a njeno imenovanje donijelo je promjene koje su naišle na odobravanje, u odnosu na ranije izvještavanje Javnog servisa o radu vlasti. Ali promjena nije dugo trajala. Novo rukovodstvo i sam odbor došli su pod značajan pritisak nekoliko mjeseci kasnije, a dva člana odbora su zamijenjena krajem 2017. godine zbog navodnog sukoba interesa. Preuzimanje Javnog servisa okončano je u junu 2018. godine, kada su i direktorica i predsjednik odbora otpušteni – navode u Fridom hausu.