Crna Gora i svi mi koji u njoj živimo 31. avgusta smo se probudili s novom viješću – Demokratska partija socijalista (DPS) je izgubila izbore, opozicija ima većinu! Ova vijest, koliko god da je dobrodošla, mnoge je i „uznemirila”. Odmah se počelo sa spekulacijama kako je ovo izbor koji sobom nosi strah, koji dovodi u pitanje mnogo stvari, počevši od državnosti, (ne)priznavanja Kosova kao države, pa sve do statusa u NATO-u. Tako da rezultat osvojen 30. avgusta predstavlja renesansu, ne samo za Crnu Goru, nego i za Albance koji žive u ovoj državi smatra
Klement Camaj, geopolitički analitičar, doktorand Migracija i Diplomatije. Vrijeme je, kako navodi, da se Albanci oslobode „sibdroma”, da budu prepoznati i da imaju dostojnije predstavnike, da ne budu više inferiorni i da sagledaju svoje interese i vrijeme je da imamo stručne ljude, eksperte u svojim oblastima, a ne političare koji se prihvataju pozicija isključivo radi plate.
– Mislim da stvaranje nove vlade, novih ljudi, predstavlja korak u dobrom pravcu; vlada koja treba da se fokusira ka društvenom blagostanju, a ne ka zadovoljavanju očekivanja političkih partija. Po mom mišljenju, vlada promjene će donijeti određenu političku svježinu, ali i pozitivan stav prema zahtjevima Albanaca. Ne zbog toga što je jedan od ključnih ličnosti Albanac, već zbog toga što će odnos prema manjinama biti prvi pravi test ove vlade. Kada sam vidio da su lideri opozicije/nove vlasti okrenuti EU i NATO-u, i uvidjevši da su spremni da se suoče sa poteškoćama koje su naslijedili od DPS-a, mislim da ćemo mi, Albanci u Crnoj Gori, biti mnogo bolje predstavljeni, te da će naši zahtjevi biti mnogo bolje razmotreni. Na kraju, uprkos strahu od promjena, promjena je u ovom slučaju dobrodošla, naročito kada se zna da se čekala više od tri decenije. Stoga, neko je zaista pogodio kada je rekao da je ovo renesansa Crne Gore. I samo da se zna, samo odvažni čine promjene – poručuje Camaj.
Osvrnuo se i na niz situacija koje su predsjednika DPS-a
Mila Đukanovića dovele do pada, zaključno sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, za koje, kako kaže, ni najveći analitičari svijeta nemaju objašnjenje zašto ga je Đukanović pokrenuo u izbornoj godini.
– Stokholmski sindrom! Nakon 30 godina, kako akteri na političkoj sceni Albanaca, tako i drugih manjina u Crnoj Gori, „zaljubili” su se u svog „kidnapera”, dolazi vrijeme triježnjenja – zaključio je Camaj.
S.R.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.