Poznati gusinjski stočar Nufrija Mulamekić Nufko, ima stado od oko 90 ovaca i pet krava. Za stočarstvo se opredijelio tek kada je shvatio da nema drugog puta za sigurnu egzistenciju. Nekada istaknuti fudbaler gusinjskog „Partizana”, sportski duh i energiju usmjerio je na stočarstvo i vremenom se uvjerio da nije pogrišio. Pokazalo se da u ovako smutnim vremenima poljoprivreda jedno od najsigurnijih načina da sebi obezbjedite sigurnu životnu egzistenciju.
Uredio je Nufko smještaj za stoku, stvorio sve potrebne uslove, i sad kao iskusan stočar ubira plodove svog rada. Ovaj pedesetogodišnjak, inače veterinarski tehničar, poručuje mlađima da se ne uzdržavaju od poslova na selu, jer je, kaže, poznato da gotovo sve razvijene zemlje svijeta svoj razvoj temelje na poljoprivredi i stočarstvu.
- U početku sam i ja bio skeptičan. Kao radnik Zemljoradničke zadruge „Aljo Hot”, čiji sam radnik i danas, svojevremeno sam živio udibrno. Rad u firmi, treninzi i fudbal, činilo me spokojnim i odvažnim, ali kada je privreda posrnula i sve krenulo nizbrdo ostalo je `daj šta daš` i danas vidim da nijesam pogriješio. Ali, današnja omladina se poslova na selu itekako čuva. Važno je početi, a onda sve ide svojim tokom. Zavoli se vremenom – objašnjava naš domaćin.
Držim sad devedesetak grla ovaca i pet krava, a ranije sam imao i 150-ak. Samo treba ovladati poslom i onda nema prepreka, savjetuje on. Kaže da uvjek treba planirati. I tada nije lako, ali, pita se naš domaćin - koji je to posao lagan?
- Naiđe godina, ili lakša ili teža, ali na kraju sve dođe na svoje. Ovakvu zimu ja ne pamtim. Ovce su počele da se jagnje od 10. januara, baš kad je nastupila najveća studen, ali sam uspio da se oduprem tome i da svako ostane zdravo i živo. Ojagnjilo se do sad 35 ovaca, od kojih se devet obliznilo. Ostale će tokom ovog mjeseca - saopštio je naš domaćin.
Ovce u njegovom stadu, kaže Nufko, dobijene su ukrštanjem „brloke” sa rudanom ovcom. Otporne su i na hladnoću i na vrućinu, dobre i kad ej meso i kad je mlijeku u pitanju, a muzu se do dva mjeseca u oči jagnjenja. Jagnjad su im osrednja, a verenika je veoma kvalitetna. Jagnjad plasira mesnoj industriji „Franca”, koji je, kaže, u isplati tačna i odgovorna.
- Samo bih se požalio na nisku otkupnu cijenu u odnosu na cijene mesa u prodavnici, kao i mesnih proizvoda. Jer, koliko god meso u prodavnici da poskupi, otkupna cijena se ne mijenja već deset godina, i iznosi 2,30 eura žive mjere. Znači, sve se lomi na seljaku! Što se tiče proizvodnje sira, to radim samo za svoje potrebe, jer se on ne može prodati jer nema otkupa. Smatram da je bolje da mi jagnjad posu, da bih bolje prodao – objašnjava on.
Sa porodicom, suprugom i dvoje djece, živi Nufrija Mulamekić u samom centru Gusinja, gdje sam ranije čuvao stoku, no vremenom je objekteizmjestio na imanje udaljeno od kuće oko 700 metara. Ljeti je ranije izdizao na Vezirovu bradu, gdje bi ostajao do kasne jeseni. Sada izađe samo za period dok se ne pokose livade, a onda odmah se vraća, jer ima ispašu za svoj mal.
- Od stočarstva može prilično fino da se živi. Ali dok god se ne napravi sirara teško je računati sa tim pro izvodima. Zamislite, nama u prodavnice svako jutro stižu mliječni proizvodi iz Rožaja, a mi sa našim mlijekom ne znamo šta da radimo. Pošto opština nema snage da napravi fabriku za otkup i preradu mlijeka, apelovao bih na naše brojne biznismene u dijaspori da nam pomognu. Mora se priznati da su dosta uradili za ovaj kraj, ali bi nam puno koristilo da nam i u tom pravcu izađu u susret - poručuje Mulamekić.
U čobanluku mu pomažu tri šarplaninca. Oni ovcama ne dozvoljavaju da se priđe, što ga je spasilo od pasa lutalica, koji su mu ranije klali ovce i jagnjad i pravili velike štete, koje je s velikim mukama naplaćivao uz pomoć advokata i povelikih sudskih troškova. Sada ostavi ovce na livadu i svaku nađe zdravu i živu. Šarpaninci su nezamjenjiva pomoć, nikog ne napadaju. Ipak, nedavno, za Novu godinu, imao je problem, jer je jednog našao otrovanog. Misli da je njegov pas stradao od onih koji su baš u tom periodu potrovali mnogo pasa u Gusinju i okolini.
Pored ovaca Mulamekić čuva i krave. Ministarstvo poljoprivrede je ocijenilo da ispunjava uslove, pa ej naš domaćin nabavku četiri priplodne junice. Dvije su mu odobrili a dvije je kupio.
- Za farmu sam se opredijelio zbog proizvodnje mesa, jer njega mogu da prodam. Sa mlijekom i mliječnim proizvodima je sasvim druga stvar. Prije neki dan predstavljen nam je Agrobudžet za 2017. godinu, od 31,5 miliona eura, u sklopu čega je program ovčarstva i govedarstva. Ako mi pođe za rukom proširio bih stado ovaca za pedesetak jagnjića. Ako mi to ne pođe za rukom išao bih na povećanje broja grla krava, radi telećeg mesa. Opština nije jaka da može da pomogne, a što se Ministarstva tiče ono daje u vidu premija, nagrada, kredita – naglasio je Mulamekić.N.V.


Ljepše Gusinje od Amerike

Podsjeća naš domaćin kako je gusinjski kraj oduvjek stočarski. Jedino je stočarstvo zaloga da mještani mogu računati na određeni stepem sigurnosti. Jer, kaže naš domaćin, bez posla i zaposlenja ode sva mladež.
- Samo stvaranje uslova za život na selu može zaustaviti mlade. Drugo ništa ne pomaže. Jer, kad njihovi vršnjaci dođu ljeti i pokažu raskoš i bogatsvo, ova naša djeca se prosto razočaraju i odmah hoće da idu, da ih zaustaviti ne možeš. Ne možeš ti njima dokazati da ne možemo stvoriti Njujork, niti šta znači zdrava hrana, zdrav život i zdrava porodica, što ovdje imamo. Oni hoće da imaju, da žive kao u Americi. Ćerka mi je na fakultetu, a sin četvrta godina gimnazije, dobri su đaci ali kako vidim teško da ću ih moći zadržati ovdje. Inače, od porodice imam veliku podršku ali kad završe, neće oni sa ovcama i kravama da se gnjave, pogotovo kada misle da ovdje nema uslova za tako raskošan život - ističe Mulamekić.