Rasad predstavlja mladu biljku proizvedenu na ograničenom, kontrolisanom prostoru, a koja je namijenjena daljoj proizvodnji - rasađivanju na stalnom mjestu (zaštićeni prostor, otvoreno polje). Proizvodnja rasada je kompleksan proces, koji zahtijeva znanje i iskustvo, pa pojedini uzgajivači često imaju problema u njegovoj proizvodnji, iupozorava mr Branka Nikolić, stručni saradnik za ratarstvo i povrtarstvo. Od kvaliteta proizvedenog rasada uveliko zavisi i uspješnost proizvodnje - prinos i kvalitet povrća, a napravljene greške u fazi proizvodnje rasada se teško mogu kasnije nadomjestiti drugim agrotehničkim mjerama.
- Proizvođači imaju najviše problema zbog lošeg regulisanja temperature unutar proizvodnog prostora. Ako je uz neodgovarajuću temperaturu prisutan i nedostatak svjetlosti, stabljike mladih biljaka ostaju tanke, postaju i krte i podložnije napadu gljivičnih bolesti. Manje iskusnim povrtarima se savjetuje da rasad kupuju u registrovanim rasadnicima, koji su specijalizovani za proizvodnju rasada, koji je kontrolisan i od strane službi i institucija odgovornih za praćenje kvaliteta i zdravstvene ispravnosti rasada – navodi ona.
Prednosti proizvodnje rasada u odnosu na direktnu sjetvu se ogledaju u ranije sazrijevanju povrća; racionalnom korišćenju zemljišta; povećanju prinosa; efikasnijoj zaštita biljaka od bolesti i štetočina, kao i manjem utrošku sjemena.
Najčešće se griješi u temperaturi vazduha, koja je jedan od osnovnih faktora uspješne proizvodnje, a optimalne vrijednosti zavise od biljne vrste, fenofaze razvoja, veličine insolacije i drugih faktora. Za većinu toploljubivih kultura (paprika, paradajz, krastavac, lubenica, dinja) optimalna temperatura za nicanje je 25-28°C. Izuzetno je važno nakon nicanja sniziti temperaturu na 18-20°C par dana, da ne bi došlo do izduživanja rasada, a nakon toga
temperaturu treba održavati na 20°C do faze kaljenja rasada. Kaljenje rasada je faza kad biljke deset do petnaest dana pred rasađivanje treba provjetravanjem leje ili rasadnika prvo postepeno, a zatim sve intenzivnije, prilagođavati snižavanjem temperature na uslove vanjske sredine (plastenik ili otvoreno polje). U ovoj fazi, kad rasad ima 4 do 6 listova, treba ga prihraniti sa 0,5 odsto kalijumsulfatom, da bi se dobila biljka čvrstog korjena i elastične stabljike, što otpornija i spremnija za rasađivanje .
Temperatura vode za zalivanje rasada je trebalo bi da bude od 20 stepeni C. Proizvođači mnogo griješe misleći da je bolje zalivati češće, a sa manjom količinom vode. Naprotiv, treba zalivati rjeđe, ali sa većom količinom da bi se supstrat čitav navlažio, a ne samo površinski. Učestalost zalivanja, kao i količina ovise o fenofazi proizvodnje rasada, kao i vremenskim uslovima (sunčan-oblačan dan).
- Ukoliko se na površini suptrata pojavi tamnozelena boja, poput mahovine, znači da smo spriječila ova pojava, u proizvodnji rasada treba koristiti samo dezinfikovano sjeme i dezinfikovan supstrat, a biljkama treba obezbjediti umjereno zalivanje i dovoljno svetlosti. Bitno je rasadnik redovno provjetravati, pratiti temperaturu i zdrastveno stanje i pri pojavi prvih siptoma potražiti stručnu pomoć – navodi ona.
S.Ć.


Kvalitetan rasad

Kvalitetan rasad se prepoznaje kada se stabljika omotana oko prsta i naglo puštena odmah uspravi. Ukoliko ostane „obješena” ili se prelomi, u pitanju je rasad koji je bolje ne saditi, navela je mr Branka Nikolić, stručni saradnik za ratarstvo i povrtarstvo.