Maslinari Blažo Mitrović i Ilija Radulović došli su iz Budve da bi u mlinu porodice Čelanović u Kavču samljeli masline, koje su zajednički sakupljali. Komšije i drugovi, Blažo iz Pržna, selo Podličak poviše hotela „Maestral”, Ilija iz Maina, selo Markovići, donijeli su 150 kilograma maslina, od kojih su dobili 31 litar ulja (uz ujam od 2 litra na 100 kg). Zadovoljni su, maslina je, kažu, dobro rodila, bila je suša, što je uticalo na zdrav plod, što je važno i za kvalite ulja.
Njih dvojica sakupljaju masline sa tuđih maslinjaka, u dogovoru sa vlasnikom, pola- pola, s tim da radnicima koji za njih sakupljaju, plaćaju po pet eura kada napune kantu od 12 kilograma. Onda zajedno nose masline u mlin, nekada u Radanoviće u mlin maslinarskog društva „Boka”, nekad u mlin u Pelinovu (Grbalj), drugi put kod porodice Moric na Luštici, a evo sada kod Čelanovića, za koje Ilija Radulović kaže da su profesionalci.
– Zadovoljni smo količinom ulja, s obzirom da sam sakupljao masline pod zakup, a nešto manje sa svog imanja. Sasvim solidno, 31 litar, s obzirom da sam radnicama koje sakupljaju masline plaćao pet eura po kanti od 12 kilograma. Kada to uporedim sa vremenom od prije 60 godina, kada je moj stari sakupljao masline čitav dan za jednu litru ulja. To je bilo vrijeme velike sirotinje, veće nego danas. Ko je imao masline, on je bio bogat čovjek – kaže Blažo.
On i njegov drug Ilija primjećuju da se mladi danas više interesuju za maslinarstvo, nego kad su oni bili 25-godišnji mladići. Kažu da je šteta što su tada izmjestili veliki profesionalni mlin za masline koji je bio stacioniran na Svetom Stefanu, jedini takav u Paštroviće, osim onih starinskih, kućnih.
– Još kao dijete sakupljao sam masline, ali onda u jednom periodu to nikoga nije zanimalo. Ako rodi, kupiš masline i nosiš to fino na magarca, tada jedinom prevoznom sredstvu, u uljaru koja je tada bila jedina za budvanski kraj, u Svetom Stefanu. Naša uljara je sedamdesetih godina prošlog vijeka premještena u Bar, to su bile najmodernije mašine u to vrijeme, a premještena je navodno da ne bi svojim radom remetila razvoj turizma. Po kućama je bilo starinskih mlinova, ali je ovaj bio vrhunske tehnologije za to doba – objašnjava Ilija.
Ističe da su poljoprivredni proizvođači u Podgorici, pored palmi, sa Primorja preuzeli i masline, što je za pohvalu, s obzirom da su se pokazali kao izuzetno poslovni, „više nego mi sa Primorja”. M.D.P.
)){kind=small}
