Jedan od rijetkih Gusinjana mlađe generacije kao što je Selim Đonbalaj, opredijelio se za poljoprivredu, život na selu. Izabrao je za svoju egzistenciju stočarstvo. Naš domaćin Selim, sa Alipašinih izvora kod Gusinja, drži tridesetak ovaca, dvije muzne krave, jagnjad i telad. Bavljenje stočarstvom nije lako, ali, kaže ovaj mladi poljiprivrednik, mora se raditi da bi se živjelo. On se stara o svom blagu, čeka bolje dane, a dok oni ne dođu, kaže, mora da se bavi stočarstvom.
Pored Selima porodicu Đonbalaj čine i supruga, i četvoro djece, kćerka i tri sina. Djecu je školovao po njihovom izboru. Učio je svako što je htio, te ih je izveo na put. Svako djete ima svoje zanimanje.
Poljoprivreda i stočarstvo Selimu su porodična tradicija. Tu se dobro snalazi veoma dobro. zato neće prekidati tradiciju.
– U ovakvim vremenima u kakvom živimo, ne treba mnogo i očekivati ni razmišljati. Jer, ništa se izmisliti novo ne može. Privreda je davno stala i nestala, o pristojnom zaposlenju može samo da se sanja. A to sanjati je gubljenje vremena. Zato mislim da je mnogo bolji izbor, da je mnogo korisnije, raditi na selu. Naravno, ko ima tu mogućnost. I tako se i mirnije živi. I stari su nam to radili i živjeli, pa, mislim da možemo i mi – savjetuje Selim Đonbalaj.
Stočarstvo se ne smije olako shvatiti, to nije lako zanimanje. Uostalom, kao ni jedan posao koji se pošteno i vrijedno obavlja, kađe Đonbalaj. ON nije ima na raspolaganju mnogo mogućnosti i šansi za biranje, ističe za naše novine.
– Baviti se poljoprivredom, stočarstvom u mom slučaju, kao i ni jedanim drugim poslom upostalom, nije jednostavno. Ali, biranja nije moglo biti. Odmah sam uvidio šta slijedi kad sam vividio kako naša privreda propada. Tada sam odlučio da počnem da se bavi stočarstvom. Pored toga što imam posao, imamo zdravu domaću hranu. Novac zarađujem i tako što prodam po koju ovcu, jagnje, tele. Uvijek nešto ispadne, pa čovjek može da se snađe – ističe naš domaćin.
Novac za svoju porodicu najčešće stiče prodajom mliječnih proizvoda. Najviše koristi ima od kajmaka, a sir ova porodica pravi samo za svoje potrebe. Od svog stada dobije znatne količine kajmaka. Za svoj kajmak uvijek ima mušterije.
– Može da se pokupi oko 120 kilograma prvoklasnog kajmaka, koji prodajem po 15 eura. Mušterije su mi dijelom odavde, ali više oni koji žive u inostranstvu, a ljeti su ovdje na odmorima – kaže Đonbalaj.
Isplativije je i lakše držati krave, jer je oko njih manje posla, tvrdi naš domaćin. Za ovce treba imati čobanina i braniti ih od pasa lutalica, a nekad i vukova, objašnjava on. No, u tome su mu od velike pomoći dva šarplaninca koji vjerno štite mal. U oblizini svog imanja Đonbalaja postoji kvalitetna ispaša, što je kaže naš domaćin veoma dobra okolnost.
Ipak, o razvijanju svojih kapaciteta ne razmišlja. Sredstava nema, a niko mu ih i ne nudi.
– Kad bih imao bolje smještajne kapacitete za stoku - tipsku štalu, držao bih i više ovaca i krava. Ali, stvar je takva da niti mogu da obezbjedim od svojih sredstava, niti mi ko nudi i pruža pomoć. Prihvatio sam stanje stvari. Tako je kako je. I ljeti i zimi sam u selu, ne moram izdizati na planinu, jer mi je imovina veoma kvalitetna. Tu mi je i ispaša, mogu da sakupim kosidbom dovoljno za zimu. Evo, od prvog snijega treba odmah polagati – ispriča nam Selim Đonbalaj.
N.V.