Tenzija i napetost postali su sastavni dio života većine ljudi današnjice. Veliki broj obaveza i neizvjesnost u pogledu sigurnosti čak i u bliskoj budućnosti one koji su „uhvatili ritam” sa zadacima koje moraju da obave na dnevnoj bazi tjera u rutinu. Ali, ako je ta rutina posledica neželjenih prisilnih misli i snažnih iracionalnih strahova koji se javljaju ukoliko određena radnja izostane, a traju duže od mjesec dana i oduzimaju najmanje sat vremena dnevno, ona postaje anksiozni poremećaj poznat kao opsesivno-kompluzivni poremećaj (OKP). O ovom obliku anksioznog poremećaja razgovarali smo sa psihologom Zoranom Vuković.
-Za razliku od drugih anksioznih poremećaja, OKP je uvijek povezan sa neželjenim i ponavljajućim mislima koje se po sadržaju suprotstavljaju osnovnim ljudskim vrijednostima osobe i njenim moralnim standardima – kaže psiholog Vuković za „Dan”. – Da bi odagnala neprijatne misli osoba najprije traga za određenim radnjama koji će, iz njenog ugla gledano, biti adekvatan odgovor na takve misli, a onda ih ritualno ponavlja sve dok ne neutrališe osjećaj neprijatnosti ili krivice. Vrlo često osoba koja pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja ima svijest da su njene reakcije pretjerane, ali nema kapacitet da samostalno pronađe drugi način da odagna opsesivne misli.
Kako se manifestuje OKP?
-Najčešće opsesije i kompulzije koje se povezuju sa njima su strah od kontaminacije i pranje, odnosno opsesivno čišćenje; osoba ima utisak da su joj ruke stalno prljave ili da je prostor u kom živi pun bacila koji će uticati na njeno fizičko zdravlje, pa ili svaki čas temeljno pere ruke ili šeta po stanu sa dezinficijensom, uporno brišući prašinu koje nema. Takođe, OKP se manifestuje i kroz potrebu za apsolutnom simetrijom; u tom slučaju osoba mora da poređa stvari koje je okružuju „tačno kako treba”. Potom, OKP karakterišu i neželjene agresivne ili seksualne misli, odnosno želja za fizičkim napadom na bliske ljude ili nedozvoljeni impulsi seksualne prirode koji su u suprotnosti sa racionalnim uvjerenjima i stavovima osobe koja ih osjeća, i ritualne molitve kao odgovor na takve misli. U opsesivno-kompulzivni poremećaj spadaju i besmislene radnje koje osoba uporno ponavlja, iako njen racio ne može da ih podvede kao opasnost ukoliko ih ne čini. U ove radnje spadaju redosled oblačenja koji je uvijek identičan, vraćanje u stan da bismo provjerili da li smo isključili šporet ili peglu, vraćanje „sa pola puta” da bismo provjerili da li smo zaključali stan, brojanje do određenog broja... Konačno, opsesivni poremećaj je i zabrinutost da li smo bacili neku stvar koja ima vrijednost, uslijed čega nastupa sakupljanje stvari kao kompulzivni odgovor na takvu situaciju.
Šta uzrokuje pojavu ovog anksioznog poremećaja?
-Stručna javnost još nije zauzela stanovište koje će u potpunosti odbraniti, ali se smatra da je za razvoj ovog poremećaja značajna udruženost bioloških i psiholoških faktora. Svako od nas će u nekom trenutku života, usled specifičnih okolnosti i kapaciteta prilagodljivosti na stresne situacije, pronaći kod sebe karakteristike OKP-a, uz veću ili manju izraženost simptoma. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko tri odsto svjetske populacije pati od ovog poremećaja. On se podjednako javlja i kod muškaraca i kod žena, a prvi simptomi se primjećuju u ranom adolescentskom periodu. Takođe, klinička praksa je pokazala da se OKP najprije manifestuje kod osoba koje su preosjetljive, nesigurne u sebe, sklone perfekcionizmu i prezahtjevne u odnosu na vlastite kapacitete. S obzirom na to da se i perfekcionizam, i prevelika očekivanja od sebe, i nesigurnost i preosjetljivost javljaju kao posledica neadekvatnog ponašanja roditelja prema djeci u najranijem djetinjstvu, uzroke OKP-a mogli bismo potražiti upravo u porodici uz, naravno, snažan stresni doživljaj koji će poslužiti kao okidač za opsesivne misli i kompulzivne radnje.
Kako se liječi OKP?
-Postoji više metoda liječenja, ali se najčešće kombinuju dva - kognitivno-bihevioralna terapija i terapija antidepresivima. Kognitivno-bihevioralna terapija podrazumijeva psihoedukaciju klijenta koji uči kako da svoje misli posmatra sa distance, koriguje i mijenja svoja iracionalna vjerovanja, ali uči i tehnike relaksacije pomoću kojih će ublažiti anksioznost. Takođe, u okviru ove terapije klijent će postepeno biti suočavan sa svojim iracionalnim strahovima i naučiti kako pravilno da reaguje na njih. Nekada je uz kognitivno-bihevioralnu terapiju preporučljiva i medikamentozna terapija koja djeluje na hemijske reakcije u mozgu. Da bi ovaj anksiozni poremećaj bio izliječen, u većini slučajeva potrebno je dvadesetak tretmana koji se izvode u kratkom vremenskom roku, a procenat uspješnosti liječenja je izuzetno visok.Snežana Moldovan

Emocije čine razliku
-Važno je znati da opsesivno-kompulzivni poremećaj nije isto što i opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti (OKPL) – ističe psiholog Vuković. - Osobe koje imaju OKP su odgovorne, savjesne, imaju izraženu potrebu za pravednošću i poštovanjem pravila, a one koje imaju OKPL karakterišu rigidnost u stavovima, nametanje vlastitih zahtjeva, posesivnost u međuljudskim odnosima i teškoće u ispoljavanju emocija. Uglavnom ih tretiramo kao ljude koji imaju „težak karakter” i tada smo donekle u pravu, jer ljudi koji imaju OKPL u najvećem broju slučajeva neće priznati da su zatvorene i „teške”. I OKPL je problem koji se može prevazići, ali se, nažalost, osobe koje imaju OKPL teško odlučuju da zatraže stručnu pomoć.