Da li ste o sebi nekada razmišljali kao o robi? I da li biste bili polovna ili nova roba i da li biste možda bili roba na popustu ili ona na rasprodaji, možda secon-hand varijanta. Možda bi vas neko držao u izlogu, kao najbolji primjerak, ili biste bili „roba sa greškom” ostavljena u nekom ćošku, odbačena. Koliko zaista mislite da vrijedite i da li bi se neko za vas borio na aukciji, dao više, podigao ruku. Možda biste nekome bili dragulj, a nekome drag antikvitet. Možda bi se sve vaše mane i nedostaci nekome dopali, jer to je nekome nešto novo, neodoljivo, a nekome ste već postali dosadni, iznošeni, okraćali ili uzani. Da li biste sebe poželjeli da imate da niste u svojoj koži? Šta vas to mori i tišti ovih dana? Imate li paniku, anksioznost, kako spavate? Koliko vam je čista savjest? Da li ste baš najbolji na svijetu ili ipak oreol svog poštenja možete malo nakriviti na desno, kao šeširić. Postoji li u vašem životu neki „prijatelj” ili „prijateljica” koji vješto koristi vaše trenutke slabosti kako bi vam „pomogli” da donesete „pravilne” odluke? Da li vodite računa kome i šta pričate ili ste baš toliko neobazrivi i glupi i pecate se na te sentimentalne fore. Pazite, najopasniji su ljudi oni koji su ranjeni. Onda u trenu ogole sebe, istrtljaju sva svoja osjećanja, misle da su heroji i postaju jadnici. Njima se na kraju balade uvijek neko smije i sprda a to je onda žalosno. Znate li da vam savršeno stoji crveni karmin i da tako stičete samopouzdanje. Od riječi „radite na sebi” počinje da mi se gadi i podiže želudac. I zaboga, zašto biste izlazili iz svoje zone komfora, pa zar nije cilj ta lijepa, topla i mirna ušuškanost. I budite spori. Lagani. Čemu da se trudimo da stignemo na sto strana, koga fascinirate, sebe, druge, zašto? Da bi vam neko rekao „bravo”, hahahha ne budite smiješni. Radite samo ono što volite i borite se za ono što volite. Nemojte da budete ono nevoljeno dijete iz djetinjstva koga nije imao ko da mazi. Pa onda to isto dijete svoje dijete ne umije da mazi, a njegovo dijete svoje i eto začaranog kruga. Budite prvi koji prekida niz... Budi taj ili ta koji će zagrljaj smatrati najmoćnijim oružjem. Zar nismo shvatili koliko nam jedino on u ovim danima zapravo nedostaje. I pustite razna opravdanja, uvijek će biti sela i u selima priče. Uvijek će biti nekih virusa i neke epidemije. Ah taj retrogradni Merkur, a nemojmo. Odričem se svog glupog znaka horoskopa i svih vodolija, ja želim da budem Suncokret i ne treba mi podznak. A vi da li i dalje vjerujete svim tim glupostima koje vam plasiraju. Naravno još ako i pronađete nešto čime bi se opravdali. Nemojmo. I toliko se trudimo da budemo originali. Sve autentik do autentika. A bleđih kopija nema na svijetu. No da bar biramo šta kopiramo. Postaje nam svejedno. Shvatam da je ipak priroda jedino mjesto gdje se osjećam sigurno. Dok mirišemo zemlju, trebalo bi da joj bidemo zahvalni. Ona nas hrani, na sebi drži, trpi i podnosi, od nje često odlazimo ali joj se i vraćamo. Na kraju, ipak svi završimo dva metra duboko. Samo je pitanje kakvi smo bili dok smo bili „gore” i po čemu će nas drugi pamtiti. Zato, budite tihi, lagani, spori, pravite svoje komfor zone, pričajte o ljubavi, kažite nekome da ga volite, zagrlite, pošaljite poruku, poljubac, bez razloga, jer nikada se ne zna, kad sve može biti drugačije i sve vam nestati u tren, pred nosem, a samo ste se malo šalili. I kao što vam uvijek na kraju kažem, volite se, jer jedino je ljubav beskrajna, netrošljiva, besplatna i od nje ne dobijate kolograme, bore, nervozu. Ljubav je predivna samo ako je iskrena. Voli vas vaša Bisa..

---