Porudzbenica
Riječ
Dana |
Zdravko Krivokapić, mandatar za predsjednika vlade:
– Ne postoji nijedno ime na kugli zemaljskoj koje može da bude prihvaćeno od svih. Možda sam nemušt politički, ali nijesam spreman da prihvatam ucjene.
|
Vic
Dana :) |
U službenom autu pita direktor šofera:
- Što stalno pomjeraš tu polugu?
- Mijenjam brzine... - odgovori šofer.
- Ma jesam li ti rekao da u garaži promijeniš sve što treba prije nego što krenemo!
Perici se nije išlo u školu pa je pozvao direktora škole i rekao mu:
- Dobar dan, moj sin ima temperaturu i danas neće doći u školu!
Direktor: - Ma dobro to nego sa kim razgovaram?
Perica: - Sa mojim tatom!
Kako se ponašaju ženski prijatelji:
- Žena nije bila kod kuće cijelu noć. Rekla je mužu da je spavala kod prijateljice. Muž uzme telefon, nazove deset njenih najboljih prijateljica i nijedna to ne potvrdi....
Kako se ponašaju muški prijatelji:
- Muž nije došao kući cijelu noć i ujutro kaže ženi da je spavao kod prijatelja. Žena uzme telefon, nazove deset njegovih njajboljih prijatelja i petorica potvrde da je prespavao kod njih, dok su petorica tvrdila da je još uvijek tamo!!!
Perica pita tatu:
-Tata, šta je to kolibri?
Tata:
-To je neka glupa riba!
-Tata, ovde u knjizi piše da leti sa cvijeta na cvijet...
- Eto vidiš koliko je glupa...
Idu dva krastavca ulicom i primijete teglu preko puta, pa će jedan: - Bježimo, mobilišu.
Razgovaraju muž i žena nakon ručka:
- Draga moja, gdje si pronašla ovaj odličan recept za pripremanje pečuraka?
- U jednom kriminalističkom romanu.
Kaže Mujo Hasi:
- Moj stariji sin potpuno liči na mene.
- To je zbog uticaja genetskog faktora!
- A, zašto onda mlađi liči na komšiju!
- E to ti je zbog uticaja sredine!
Pričaju dva starija Crnogorca...
- Kako ti je otkad si u penziji?
- Ma bez veze... isto radim, a manja plata.
- Mama, da li svaka bajka počinje sa onim „Jednom davno...”..?
- Ne, sine. Tvoj tata, recimo, počinje bajku ovako: „Dušo, večeras opet imam poslovni sastanak...”
|
|
|
|
|
Porodica
BISENIJA U EPIZODI:
PREDNOVOGODIŠNJA EUFORIJA
Svi imamo pravo na po jednu želju
Drugari moji, kako ste mi ovih dana? Da li je i vas uhvatila prednovogodišnja euforija ili ste prestravljeni od svih vidova kupovina, trgovina, redova, gužvi i sličnih skupova kao ja? Ovih dana aktuelni su Crni petak, vesela srijeda, popust na pedeset, sedamdeset. Ma na koliko hoćeš odsto. Ja ću sve to ove godine, mada se klonim i inače, da zaobiđem. Praviću se slijepa i neću prolaziti pored izloga. A biću iskrena, izloge uveliko zaobilazim, jer mi se odraz u njima ne dopada, Bisa će se u skorije vrijeme više kotrljati nego hodati, ako li pod hitno ne učini nešto za sebe. Odmaranje, leškarenje, gricni ovo, gricni ono, uzeli su svoj danak, no i za to ima lijeka. Izum stoljeća, poput točka, zvani probušena kašika. I kako nam uveliko najavljuju svjetski ekonomisti, biće krize i nećemo imati hleba da jedemo. Eto, ima nade i za nas oble da se malo istopimo, vidiš, ne treba gledati sve tako crno, sem crnog petka. Pošli smo i gore stvari što ono neko reče, step sokove, bombardovanja, pa i ovo ćemo, ali kada..? Polako me čitava stuacija zamara, čas istrajem čas odustajem, ali odolijevam, ne dam se.. A sjećam se kako je prošle godine u ovo doba bilo. Duvao je neki vjetar, bješe me zabolio zub, ružnog li osjećaja. Išli smo da kupujemo jelku. Tražili i tražili i našli, najljepšu. Velika, gusta, bogata iglicama, a bogme i poskupa. Znam da ću je tek ove godine isplatiti, jer sam je kupila na rate. Tog decembra mi je teta sa kase naplatila tridesetak evra više, a sve kroz osmjeh, omamljena zuboboljom i ne primijetih tek na moju opasku „ajde sve li ti moraš da provjeravaš“ muž je insistirao da mi sve naplate. Ipak nije. Bio je decembar kad smo kupovali jelku a tek smo je sredinom mjeseca okitili. Vaja je stavila vrh i zamislila želju. Ove godine, valjda jedva čekajući da se završi, jelku sam okitila sredinom novembra. Onu istu od lani, neotplaćenu još uvijek, ali sa velikom razlikom, vrh sam stavila JA, lično i sebično i pomislila želju (jer to to su naši mali rituali). Stavljajući vrh na jelci, pomislila bih da su prelijepe sve zubobolje ovog svijeta, pri strahu koji danas osjećam. Želim da zaboravim ovu godinu što prije, da prođe, da otkuca ponoć, ali isto tako znam da Januar ništa novo neće donijeti. Zapravo hoće, biću starija za još jedno novo ljeto, ali nadam se koje ću provesti na moru, kupajući se i brčkajući, jer sam ovo potpuno protraćila. Mada možda i nisam. Ovog ljeta, ležeći u bolnici, sama u sobi, dok opak virus vreba oko mene, a porodicu gledam samo virtuelno, obećah da ću više brinuti o svom zdravlju i o sebi. Da ću postaviti neke drugačije prioritete, brinuti neke važne brige a neke gluposti, koje niko više sem mene i ne primjećuje. Lijepo bi bilo, da smo sve ovo prespavali, ali kad već nismo, onda treba prihvatiti surovu realnost. Maska, distanca, ruke..ajde još malo, pa da nam svima bude lakše. Da nas ko kokoši ne zatvaraju sa prvi sumracima i ne vrebaju gdje ćemo pogriješiti. Budimo pozitivni, samo kovid negativni..i volimo se..kitimo jelku, uživajmo u lampinjonima, Deda Mrazu. Svi imamo pravo na po jednu želju..a ja ću moju reći na glas NEK SVE OVO PROĐE...Voli vas Bisa..
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen. Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
Uslovi korišćenja
Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama.
Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.
MARKETING
loading...
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|