Majka učenika devetog razreda Osnovne škole „Vlado Milić” iz Podgorice M.B. Marina Racković štrajkovala je juče ispred Ministarstva prosvjete, optužujući tu instituciju i upravu škole da njenom sinu, koji ima psihičke smetnje, uskraćuju pravo na obrazovanje, jer, kako tvrdi, nastavu ne može da prati bez pomoći asistenta, zbog čega već preko 10 dana ne odlazi u školu nakon što joj je zabranjeno da sa njim bude na časovima. Rackovićeva je optužila Ministarstvo prosvjete da znatno otežava situaciju njenom sinu, koji ima visok stepen anksioznosti, strahove od otvorenog prostora i od buke. Navodi da je protiv škole podnijela prijavu Prosvjetnoj inspekciji, jer su njenog sina vukli po patosu hola škole kada su pokušali da ga odvedu na časove. Rackovićeva je ispred Ministarstva prosvjete institucije upozorila transparentima „Stop tihim ubicama mog sina Matije” i „Stop nasilju, diskriminaciji i lažima”.
– Na moje oči diskriminišu mog sina jer nije u istoj ravni sa drugovima iz odjeljenja. Ovo je dostiglo vrhunac, jer učeniku koji ima psihičke smetnje i emocionalni poremećaj treba više pažnje i pomoći, jer od svake buke, svađe i vriske doživljava dodatne strahove. Uprava škole se žalila Ministarstvu prosvjete da ja sa sinom idem na časove, i dobila je saglasnost da roditelji nijesu poželjni na nastavi, ali ja svom djetetu moram da pomognem kad već ministarstvo i škola nisu spremni da mu obezbijede uslove da se školuje. Tražila sam da mu obezbijede adekvatnu pomoć tokom boravka u školi i ja ću se povući. Nakon toga sam prihvatila da ga odvedu na čas bez moje pomoći. Taj dan sam stajala na ulazu škole, a nastavnici su ga vukli da uđe u učionicu, jer je dijete u grču. Onda su mi ga vratili i rekli da sjedi u portirnici, što nisam dozvolila. Ni na drugom, ni trećem času nije mogao sam da prati nastavu, nakon čega sam im saopštila da znaju njegovo stanje od početka, ali da ništa nisu preduzeli da mu olakšaju boravak u školi. Tvrdim da je ljudski faktor odgovoran što je stanje mog djeteta lošije i što je od četvrtog razreda počelo da mu se pogoršava stanje anksioznosti. U školi su pokušali da riješe njegove psihičke probleme tako što su ga testirali i bez kontrole ga izlagali stvarima od kojih se plaši. Tako su ga u ranijim razredima stavljali pored dječaka sa posebnim obrazovnim potrebama, iako nam je govorio da se njega plaši. To je sve izazvalo nove probleme, do toga da neće sam da ide i da se krije, izmišlja stvari da ne bi izašao na veliki odmor da se igra. Pogrešne odluke učitelja dovele su do toga da sada sam ne može da prati nastavu, a škola i Ministarstvo prosvjete ga diskriminišu, jer to dozvoljavaju, što sam i navela na transparentu – rekla je Rackovićeva.
Navodi da to potvrđuje i rješenje za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama, u kojem se navodi da se usmjerava u obrazovni program uz obezbjeđivanje dodatnih uslova i pomagala u JU OŠ „Vlado Milić” u Podgorici. Ona je rekla da su je iz škole savjetovali da dijete ne pohađa nastavu, kako bi im bilo lakše da riješe situaciju.
– Svake godine u aprilu, znači ranije, završi školsku godinu jer ne može da pohađa nastavu. U rješenju se navodi da je OŠ „Vlado Milić” dužna da obezbijedi kadrovske, prostorne i materijalne uslove za realizaciju obrazovnog programa u kojoj je imenovani usmjeren. Tada je škola obavezana da Sekretarijatu za sport, mlade i kulturu dostavi izvještaj o opravdanosti, cjelishodnosti i ispravnosti usmjeravanja, odnosno ostvarivanja obrazovnog programa – ističe Rackovićeva.
Objašnjava da problemi dječaka datiraju od njegove treće godine, ali da se normalno razvijao, sve dok nijesu počeli strahovi i fobije.
- Mislim da su ljekari dok je bio mali pogriješili i nijesu utvrdili njegove psihičke smetnje. Ima strahove tokom boravka u školi. Na početku je to bilo da se ne zapali, a onda je imao fobiju od psa, pa je bježao u kuću. Sve vrijeme sam pokušavala da mu pomognem i usmjerim njegov razvoj. Svaku školsku godinu moj sin napušta ranije jer ne može sam da je pohađa, čak nije mogao da stoji na nogama. Bez moje pomoći nije mogao nijednu radnju da obavlja. Stalno sam tražila pomoć škole i ministarstva, ali uzalud – navodi Rackovićeva.
Zbog stanja njenog sina išla je sa njim u Beograd i boravila na odjeljenju psihijatrije.
– Donijela sam nalaze da mu je potrebna pomoć tokom boravka u školi. Nakon petog razreda sina sam povela na kategorizaciju za usmjeravanje za učenika sa posebnim obrazovnim potrebama. Iz komisije su mi rekli da je sve na školi, koja treba da pokrene proceduru kako bi dobili asistenta. Tek nakon što je zaštitnik ljudskih prava i sloboda reagovao, onda su nam izdali rješenja – poručuje Rackovićeva.
D.B.
Izradili plan podrške
Portparol Ministarstva prosvjete Milica Lekić kazala je za „Dan” da je škola izradila odličan plan podrške, po svim pravilima struke, u skladu sa potrebama za pomenutog učenika iako je vaspitna, a ne zdravstvena ustanova.
– Ukazujemo da u školi mogu da se nalaze lica iz nastavnog procesa, a ne roditelji, tim prije što je majka o kojoj je riječ bila nasilna u školi te je protiv nje podnesena prijava. Razumijemo da majka želi da djetetu obezbijedi ono što ona smatra da su optimalni uslovi za razvoj. Međutim, dozvolićete da u školi stručna lica, nastavno i drugo osoblje treba da se bave podrškom koja se od njih očekuje u obrazovno-vaspitnom pogledu. Napominjemo da dijete pokazuje emocionalne teškoće na koje se djeluje psihoterapijski, te treba da bude uključena prije svega zdravstvena, socijalna i dječja zaštita, jer asistent kao tehničko lice ne pruža tu vrstu podrške. U okviru plana i tokom njegove realizacije i uprava, i nastavnici, i stručni saradnici, pomoćno osoblje i mnogi drugi su raspoređeni i angažovani – rekla je Lekićeva.