Programska direktorica CAZAS-a Sanja Šišović kazala je za „Dan” da je činjenica da sistem zaštite prava pacijenata tokom Kovid-19 pandemije nije adekvatno odgovorio i ne odgovara na brojne izazove u poštovanju prava svih pacijenata. Ona ističe da podatak da je za 36 odsto smanjen broj prigovora i da se prošle godine žalilo 2.000 građana na liječenje ne prikazuje stvarnu sliku u zdravstvenom sistemu.

– Pad u broju prigovora pacijenata u doba zdravstvene krize ne govori da su prava maksimalno ispoštovana i pacijenti zadovoljni, već naprotiv. Imajući u vidu da trenutna zakonska rješenja svakako ograničavaju funkciju zaštitnika prava pacijenata na onu koja djeluje po prigovoru, umjesto i preventivno i proakativno, vjerujemo da je njihova uloga morala biti veća. Prava pacijenata tj. svih građana i građanki bila su uskraćena i sada su – prekidom ili odlaganjem pregleda kako ambulantnih, tako i drugih segmenata zdravstvene zaštite. Značajan dio njih do danas, godinu dana kasnije nije nadoknađen. Još više zabrinjava to da je za 2020. godinu zaštitnicima prava pacijenata u zdravstvenim ustanovama i Ministarstvu zdravlja podneseno za 36 odsto manje prigovora u odnosu na 2019. godinu, iako je očigledno da je više puta značajnom broju pacijenata makar jedno pravo uskraćeno ili ograničeno. Ovo samo ukazuje na to da građani nijesu u dovoljnoj mjeri upoznati sa pravima pacijenata i procedurama njihove zaštite, a naročito ne oni najranjiviji u društvu. Iako je reorganizacija zdravstvene zaštite bila neophodna zbog i dalje aktivne epidemije virusa korona, iskustvo sa terena i iskustvo korisnika naših usluga pokazuje da se isto negativno i neefikasno pokazalo u pravovremenom i jednakom pružanju zdravstvenih usluga. Dodatno, period pandemije je pokazao da se glas pacijenata nedovoljno čuje kao i da udruženja pacijenata, iako registrovana u značajnom broju u Crnoj Gori, nijesu bila prepoznata kao glasni zagovornici prava pacijenata u prethodnom periodu te da se mora raditi u budućnosti na osnaživanju udruženja pacijenata kao adekvatnog mehanizma zagovaranja i unapređenja sistema zaštite prava pacijenata – ističe Šišovićeva.

Ona kaže da su prije godinu dana svim zaštitnicima prava pacijenata uputili apel da se zaštite sva prava pacijenata, a naročito pravo na zdravstvenu zaštitu, privatnost i povjerljivost podataka o zdravstvenom stanju pacijenata tokom nadolazeće epidemije.

– Ipak, čini se da je izostalo proaktivno djelovanje zaštitnika. Takođe, CAZAS-u su se obraćali stanovnici ruralnih područja koji su se suočili sa ograničenim pristupom zdravstvenoj zaštiti u momentima kada ambulante, koje inače rade određenim danima, nijesu radile značajan vremenski period čime se ograničio ili onemogućio pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti, odnosno izabranom doktoru. Imajući u vidu da je stepen informatičke pismenosti nizak, pristup internetu nepostojeći ili ograničen stanovnicima ruralnih područja korišćenje portala E-zdravlje za određeni dio usluga (propisivanje terapije, redovni pregledi, uputi i slično) nije bio opcija čime se zakomplikovao pristup zdravstvenoj zaštiti – navodi Šišovićeva.

D.B.

---

Teško do terapije
Šiševićeva kaže da su korisnici CAZAS-u kroz rad servisa, a što su evidentirali terenski radnici i zaposleni u programima, ukazivali na odložen ili otkazan pristup zdravstvenoj zaštiti tokom prekida ambulantnih i specijalističkih pregleda Nemogućnost pristupa određenim segmentima zdravstvene zaštite usled zabrane međugradskog saobraćaja i javnog prevoza (korisnici zamjenske terapije su u obavezi da preuzimaju terapiju lično što nije bilo moguće u situacijama kada osoba živi van mjesta gdje postoji Centar za supstituciju ili nije u mogućnosti da do istog dođe bez javnog prevoza) – kaže Šiševićeva.