TIVAT -Zanimljiva i korisna tribina posvećena odvikavanju od bolesti zavisnosti pod nazivom „Iz tame u svjetlo“ održana je u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi. Na tribini je govorio biskup kotorski monsinjor Ilija Janjić i štićenici međunarodne zajednice „Ćenakolo“ koja je poznata po jednom od najuspješnijih programa za liječenje zavisnosti.
Monsinjor Janjić je učesnicima tribine naglasio da se nada da će ova javna ispovjed bivših zavisnika izazvati da i drugi govore o, kako je rekao, svome blatu.
- To je jako teško. Kad čovjek spozna sam svoje blato, tu tamu, koju želi da promijeni u svjetlo mnogo je razgovjetnije pričati sa najbližima. I drugi spoznaju da se on promjenio. Svako je kovač svoje sreće i svako treba da prođe vlastitu terapiju spoznaje. A to je najteže. Kad sam ja upoznao sebe, svoje blato, onda se traži način da se očisti to blato. Kada spoznaš tamu i blato stupi pred Boga. Bog uzme to blato, tu tamu i baci iza leđa. I sada je sve čisto - poručio je monsinjor Janjić, naglasivši da je sreća što postoji zajednica „Đenakolo” koja je „oaza od tame, preko krsta koji svijetli, do svjetla”.
Biši zavisnik Sebastijan iz Zagreba ispričao je svoju životnu priču,istakavši da je u zajednici „Đenakolo” našao svoj mir i da pošuva „pobijediti zlo u sebi”.
- U zajednici sam četiri godine. Sretan sam što danas govorim u Tivtu. Moj otac je imao problema sa alkoholom i dešavale su se porodične svađe. Počeo sam da se zatvaram u sebe. Nisam znao kako da se nosim sa svim tim. Počeo sam lagati, manipulisati drugima, konzumirao sam alkohol, a sa 14 godina počao sam pušiti marihuanu. Potom sam počao da kradem , a sa 16 godina prodavao sam drogu. Razvio sam mržnju prema roditeljima. Potom sam se navukao na heroin. Živio sam lažni život. Za sve sam imao različitu priču, odnosno imao sam sto priča u danu. I došlo je na naplatu. Dobio sam dvije godine zatvora. Počeo sam se bojati samog sebe - ispičao je učesncima tribine Sebastijan dodajući da mu je majka preporučila zajednicu „Ćenakolo“ gdje je, kako kaže, dobio novi život u ruke i krenuo dalje.
- Nekako sam dobio snagu da dođem u tu zajednicu, da porazgovaram. Bog je nešto napravio svoje. U početku nisam imao povjerenje. Jednostavno nisam vjerovao da neko hoće nešto da ti da besplatno, da hoće da ti pomogne. Osjećao sam se tamo lijepo. Uz pomoć molitve, uz pomoć rada, krnulo je sve na bolje. Odlučio sam raditi stvari do kraja- kaže Sebastijan i dodaje da je bilo poteškoća, da je svoju prvu ispovjed imao nakon 18 godina i da se osjećao kao novi čovjek.
- Novi život sam dobio u ruke i krenuo sam dalje kroz zajednicu. Proradila mi je savjest. Nakon dvije godine otišao sam kući. I shvatio sam da nemam nikakav osjećaj prema roditeljima i sestri. Opet sam se vratio u zajednicu i još sam tamo. Svaki dan živim sam sa sobom, sa svojim slabostima, sa Bogom. Mijenjam se i drago mi je da mi je zajednica ukazala toliko povjerenje. Želim pobjediti zlo u meni - istakao je ovaj mladić.
Ž.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
