BIJELO POLjE – Sedmočlana porodica Minić iz bjelopoljskog sela Jablanovo koja je početkom godine, tačnije drugog dana Božića ostala bez krova nad glavom nakon požara koji je najprije zahvatio krov kuće, a potom se proširio munjevitom brzinom, konačno se uselila u svoj obnovljeni dom. To je bila prilika da Minići dočekaju one koji su im pružili ruku podrške i zahvale što su, kako kažu, brzo dobili novi krov nad glavom. Njihov novi dom je istovremeno i osveštan.
Glava porodice Srđan nije krio zadovoljstvo što je svojoj višečlanoj porodici omogućio da nakon tragedije koja ih je zadesila ponovo ima normalan život. Porodica supružnika Srđana i Ivanke i petoro maloljetne djece, od kojih najmlađe ima dvije a najstarije 15 godina, u požaru je ostala bez ičega.
– Hvala svima koji su priskočili u pomoć, moja porodica ponovo živi normalnim životom. Pokazala se još jednom ljudska solidarnost i želja da se pomogne onome ko je u nevolji. Zato sam presrećan, jer sam na svom primjeru vidio koliko ljudi mogu da pruže pomoći i ovom prilikom im svima najsrdačnije zahvaljujem. Znaće moja djeca da pamte i vraćaju tamo gdje budu mogli i gdje njihova pomoć bude potrebna – kazao je Minić.
U domu Minića organizovan je ručak za sve one koji su pomagali da oni dobiju novi dom. Uručene su i prigodne zahvalnice, a među onima koji su dobili zahvalnice je i potpisnik ovih redova, novinar „Dana“ Milovan Novović.
Minić podsjeća da je do požara došlo pola sata prije ponoći. Kako kaže, najvažnije je da su svi ostali živi, zdravi i nepovrijeđeni. U kući je u trenutku izbijanja požara bila cijela porodica Minić.
– Nakon napornog rada tokom dana, jer imamo dvadesetak ovaca i nekoliko krava, legao sam da spavam nešto prije 22 sata. Na spratu su bili sin i kćerka, a mi ostali u prizemlju. Probudilo me je neko pucketanje. Ustao sam i krenuo da vidim o čemu se radi. Imao sam šta da vidim – plamen je već bio zahvatio krovni pokrivač od tegole. Potrčao sam na sprat da vidim gdje su mi sin i kćerka... Pomislio sam na najgore, da su se ugušili od dima ili da je krov pao na njih. Kada sam se nekako probio do njihove sobe i vidio da spavaju, laknulo mi je. Probudio sam ih i svi smo istrčali iz kuće. Bila je to teška situacija. Gledao sam kako mi kuća gori, a nijesam u stanju bio ništa da uradim. Došli su rođaci i komšije. U međuvremenu su stigli i vatrogasci, ali sve je bilo uzalud. Ostali smo bez svega što smo imali. Sve ono što smo mukotrpno radili i stvarali otišlo je u pepeo – prisjeća se stravičnih dešavanja Minić i dodaje da su iz kuće uspjeli da iznesu lična dokumenta, mašinu za veš, sto, dvosjed i fotelju.
– To je sve što nam je ostalo. Ništa od garderobe i obuće nijesmo uspjeli da spasimo. Čitava kuća se urušila i za nekoliko sati ostalo je samo zgarište. Bio je to težak prizor. Žena i djeca plaču, a ja srećan što niko nije stradao jer je svašta moglo da se desi – prisjeća se Minić.
Protojerej-stavrofor Darko Pejić je uz porodicu Minić od početka njihov nesreće. Prota ističe da zajedno sa jerejima Milanom Stanišićem i Nikolom Skopljakom osveštao novi dom porodice Minić.
U Jablanovu su bili i predsjednik Crkvene opštine Bijelo Polje Ranko Damjanović sa saradnicima, direktor Centra za socijalni rad Admir Mustajbašić i predsjednik MZ Bistrica Sakib Čindrak.
– Sagrađen je lijep i pristojan dom, u kojem Minići mogu nastaviti normalan život. Ova porodica nalazila se u velikoj nevolji. Nije lako za tren ostati bez svega što si stvarao decenijama. I još gore što su u pitanju mala djeca, kojima je djetinjstvo na ovaj način pomalo ugroženo. Zato apelujem na sve da se i dalje ovoj porodici pomaže. Da, ako bude načina, dobiju socijalnu pomoć. Daće Bog da ljude posjećujemo i onima kojima je teško pomažemo prije nego što ih zadesi neka nevolja. Da nas muka ne okuplja, nego da imamo više ljubavi jedni za druge – naglasio je protojerej Pejić i dodao da je pomoć Minićima samo jedna u nizu koju čini Crkvena opština Bijelo Polje u obnovi i izgradnji.
– Dosad smo pomogli u 16 slučajeva, svi imaju svoju težinu. Negdje stolarijom, kupatilom, krovom, a negdje smo uz druge pomagali. Najčešće sami. Nevoljnicima smo sagradili nekoliko kuća, a preko 500 domova smo na neki način pomogli – istakao je Pejić
M.N.