Centar za kulturu je krajem prošle godine izgubio spor sa vlasnikom bivšeg ugostiteljskog objekta „Fama” na Maloj plaži na lokalitetu nekadašnje Kino bašte, nakon što je jednostrano i kako je sud presudio, nezakonito prekinuo ugovor o zakupu u 2010. godini. Sud je presudio i da Centar za kulturu isplati nekadašem vlasniku tog ugostiteljskog objekta
Vedatu Ljamoviću i naknadu štete, koja je procijenjena na 140.000 eura.
Interesantno je da je još 2012. godine iz Centra za kulturu saopšteno da postoji pravosnažna presuda kojom se nalaže Ljamoviću, da objekat kino bašte na Maloj plaži oslobodi od inventara i kojom mu se zabranjuje da izvodi radove na poslovnom objektu.
– Tačno je da postoji presuda i tu je stvar čista. Bivši zakupac mora napustiti objekat i to će se sprovesti, rekao je tadašnji direktor
Nail Draga. Njegova izjava odnosila se na pravosnažnu presudu, koju je sud donio na osnovu tužbe Centra za kulturu i odluke njegovog prethodnika (bivša vlast DPS-DUA), da sa njim više ne zaključi ni jedan ugovor. U toj presudi navedeno je da je tuženom istekao ugovor o zakupu 20.juna. 2008. godine.
– Iz ugovora o zakupu zaključenog dana 31.03.2005. godine i aneksa od 11.06.2005. godine proizilazi da je ugovor za predmetni objekat bio do 20.06.2008. i ne može se produžiti duže od pet godina, odnosno do 11.06.2010.godine. Prihvatajući utvrđeno činjenično stanje sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cjelosti osnovan jer član 595. ZOO-a propisuje opšte pravilo da ugovor o zakupu prestaje protokom vremena za koje je zaključen. Prestaje i pravo i obaveze ugovorenih strana, što znači da je zakupac dužan da zakupodavcu vrati zakupljenu stvar, navodi se između ostalog u obrazloženju pravosudne presude iz marta 2012. godine.
Ljamović, koji je blizak Forci, uprkos presudi ostao je zakupac i narednih godina, dakle 2013., 2014. i 2015. godine. Kino baštom se bavilo i tužilaštvo zbog sumnji da je u izdavanju objekta bilo koruptivnih radnji. Nikada do kraja nije ispitano kako je 2013. godine Centar za kulturu bez tendera i za osam hiljada eura izdao objekat Ljamoviću. On je tada dobio prednost u donosu na
Almira Alovića koji je ponudio 20 hiljada eura.
Iz Centra za kulturu branili su se da je to odluka UO i da je Alović zakasnio sa ponudom.. Ostalo je nejasno i kako je četiri godine Kino baštu korištena bez ugovora kao i, kako i zašto Osnovni sud nije sproveo izvršnu sudsku presudu o iseljenju.
Ljamović je u više navrata izjavljivao da je žrtva političkog progona bivše DPS- DUA vlasti i da je u objekat pod zakupom uložio preko 200 hiljada eura te da mu je nanijeta velika šteta.
Kako saznajemo iz izvora bliskih loklanoj vlasti sporni ugovor nije raskinut od strane Centra za kulturu već od strane Opštine Ulcinj, koja za to nije imala nadležnost, zbog čega je i slučaj izubila na sudu. Prema našim saznanjima, Sekretarijat za ekonomiju je pokrenuo postupak za raskid ugovora i ovlastio opštinsku policiju da interveniše u konfiskuje inventar. Ljamoviću su tada praktično uništen dobar dio inventara zbog čega se on obratio sudu. U međuvremenu Opština Ulcinj, odnosno Centar za kulturu ostao je bez te vrijedne imovine, jer je odlukom Vrhovnog suda potvrđeno rješenje Komisije za restituciju iz Bara, kojim se naslednicima porodice
Zuber vraća imovina od oko 600 kvadrata na lokalitetu ljetnje Kino bašte. Osnov za vraćanje bio je to što je imovina koja je nakon 1948. godine oduzeta od pokojnog
Lala Zubera, čuvenog brodovlasnika i bankara s početka prošlog vijeka, nije privredena namjeni, odnosno, ljetnja Kino bašta više od jedne decenije ne radi, već se izdavala u zakup lokalnom ugostitelju.
M.K.
Propala parlamentarna istragaSvojevremeno su opozicione partije i dio tadašnje vladajuće koalicije (DUA, SNP, DF i URA) tražile parlamentarnu istragu, kako je Opština Ulcinj ostala bez te vrijedne imovine. Kako su tada saopštili, radi se klasičnoj grešci i zloupotrebi položaja loklane uprave i organa koji su bili zaduženi za upravljanje tim prostorom. Tražena je odogovornost zbog činjenice da se radi o prostoru koji vrijedi milione i koji je izgubljen isključivo zbog ljudskog faktora. Urkos zahtjevima u lokalnom parlamentu nije o tome ni raspravljano.