KOTOR – Dvije mnogočlane porodice kojima je cjelokupna imovina uništena u požaru prije nekoliko mjeseci na Lovanji, smještene su u prizemlju zgrade u sklopu Doma kulture u Škaljarima. Ida i Fatan Ahmeti sa sedmoro djece, uzrasta do 14 godina, smješteni su u prostoru koji je samo ćebetom odvojen od velike prostorije u kojoj boravi Mujo Imeri sa suprugom Fatimom i dvoje djece, majkom Kumrijom i tetkom. Mujo, koji je sa porodicom na primorje došao iz Berana, radio je u Komunalnom Kotor kao sezonac, a sada je bez posla. U nedostatku zarade i hrane za djecu, snalazi se obilazeći obližnje kontejnere. Ništa bolje ne stoji ni Fatan Ahmeti, stanovnik Kotora skoro 40 godina, koji ima zdravstvenih problema i nezaposleno je lice. Supruga Ida, Bosanka, već niz godina nikako da sredi papire, pa zbog toga cijela porodica ne prima nikakvu socijalnu pomoć. Obje porodice imaju po jedno maloljetno dijete sa hroničnim oboljenjima srca, a veliki prostor, nekadašnja kafana, sada napuštena, teško se zagrijeva malom grijalicom oko koje se svi okupljaju. Nemaju krevete, te spavaju na dušecima i sunđerima, koje je donirao Crveni krst iz Kotora. Mališani trčkaraju bosi po betonu prekrivenom tankim itisonom, a bebe nemaju ni pelene, ni adekvatne hrane.
– Dobili smo hranu i odjeću od Crvenog krsta, a kome fali ide po kantama. Jedva preživljavam sa sedmoro djece, hrane nam uvijek fali – kaže Ida, koja u ovom prostoru sa djecom živi već dva mjeseca.
Još tri porodice, kojima su takođe barake na Lovanji izgorele, smještene su kod svojih rođaka: porodice Nadije Ahmeti, Blerima Ahmetija i Bajrama Ahmetija, sa još oko desetoro djece.
Najugroženije su, ipak, ove dvije porodice koje borave u nužnom smještaju u Škaljarima i njima je, kako kažu, prijeko potrebna hrana.
– Ovo su najugroženije porodice na području Kotora, djeca nemaju što da jedu, idu po kantama, sramota je, ali nemaju izbora. Sve što su imali izgorelo je u požaru do temelja, sav namještaj, pokućstvo – sada su ostali na nuli. I ovi ovdje i oni tamo, na Lovanji, koji žive kod svojte. Svakome ko pruži ruku, hvala mnogo. Preko Centra za socijalni rad sve su porodice nakon požara dobile od 200 do 300 eura, od tada nisu više davali novčanu pomoć. Nemaju nikakva redovna primanja, ni MOP, niti dječje dodatke... a sve podatke imaju Opština i Centar za socijalni rad. Bilo je dobro u početku kada su ovim porodicama tri puta dnevno donosili obroke iz kuhinje Resursnog centra za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović“, ali to je trajalo samo mjesec dana – kaže Mustafa Sadrijaj, predstavnik Udruženja RAE za Kotor.
On zahvaljuju osoblju marketa „Voli“ i „Franca“ u Škaljarima, koji povremeno odvajaju namirnice za ove porodice. Kao lijep primjer humanosti pominje pomoć koju su za njih prikupili učenici Osnovne škole „Drago Milović“ iz Tivta, kao i tamošnje Udruženje RAE, a posebno ističe svakodnevnu brigu aktivista Crvenog krsta Kotora, koji ovim ljudima daju odjeću i obuću.
– Kada god sam otišao, u Crveni krst, sekretar Ilko Marović bi mi uvijek pružio ruku i davao što god je imao u magacinu – brašno, makarone, rižu... Sa ovim porodicama išao sam i u Opštinu Kotor pošto se požar desio, a i poslije Nove godine sa molbom da im se obezbjedi kakav-takav krov nad glavom. Rekli su mi da se strpimo još malo, te da su se javili neki donatori iz Amerike koji hoće da investiraju u izgradnju stanova za šest- sedam porodica. Taj projekat trebalo bi da se realizuje na Lovanji, pored postojećih baraka u kojima su smješteni radnici Komunalnog – objasnio je Sadrijaj. M.D.Popović

---

Apel upućen ljudima dobre volje
– Apelujem na građane i vlasnike velikih marketa da organizuju humanitarne akcije, gdje bi svako ko želi mogao da izdvoji poneku namirnicu, prema svojim mogućnostima. Ovi beskućnici bukvalno nemaju šta da jedu, ukoliko im se ne obezbijedi hrana. Molim sve ljude dobre volje, u CZR, Opštini, preduzetnike u marketima, ukoliko sakupe neku pomoć, da kontaktiraju s nama preko telefona 068 518 071, poručuje Mustafa Sadrijaj, koji te porodice obilazi svaki dan po dva-tri puta.