PLUŽINE- Praznik Uspenija Presvete Bogorodice i ove godine okupio je brojne Pivljane, njihove rođake i prijatelje iz svih krajeva Crne Gore i regiona, da zajedno u njihovom viševjekovnom duhonom centru- Pivskom manastiru proslave hramovnu slavu svetinje koja je zadužbina Svetog patrijarha
Savatija Sokolovića. U manastirskoj crkvi, koja je posvećena Uspeniju Presvete Bogorodice, svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko-nikšićki
Joanikije, uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva i pojanje hora „Prepodobne mati Angeline” iz Nikšića. Uspenije Presvete Djeve, besjedio je vladika Joanikije, radost je koja se davno dogodila, ali iz koje mi i danas crpimo snagu kao iz svježeg izvora. Svojim uspenijem Presveta Bogorodica nas oslobađa smrtnoga straha, upućuje nas na pravi, istinski život, da budemo vjerni Bogu, bližnjima, da tvorimo zapovijesti Božije, i da uvijek idemo naprijed ne bojeći se nikoga, osim Boga.
-Ljude da poštujemo, braću da ljubimo, to je ono na šta nas poziva gospod Isus Hristos i Presveta Djeva Bogorodica. Iskušenja u ovome svijetu da prihvatamo kao novu priliku da posvjedočimo svoju vjeru, jer ako iskušenja koja dolaze, a koja su neminovna, pobjeđujemo, prevazilazimo, ako znamo nesporazume među nama da uklanjamo onda jača naša vjera, jača naše međusobno povjerenje, naša bratska, hrišćanska ljubav i zajedništvo, istakao je vladika.
Naglašavajući da je srpska književnost počela u Hilandaru i studeničkoj isposnici, književnik
Miroslav Maksimović u svečanoj prazničnoj besjedi kazao je
da
srpsku poeziju (i književnost) i srpske manastire povezuje i istorija. U srpskim srednjovjekovnim državama pjesnika nije bilo izvan manastira, ali danas to nije tako.
-U jednoj prilici napisao sam da je Žiča – manastir sa jednom od najljepših fresaka Uspenja Bogorodice, kanula iz Božjeg oka na zemlju. Svaki manastir je jedna takva suza. Bog je, očigledno, često imao razloga da zasuzi nad Srbima, pa je, tako, 1548. godine, jedna suza kanula i na pivsku zemlju. Iz te suze digao se Pivski manastir, da ovu planinu, njene vode, i njene ljude podigne u još veću visinu. Otada, ni Pivskom manastiru, ni Pivljanima nije bilo lako. Nije im lako ni sada. Srbima se danas čini da žive bez nade i da, gledajući ispred sebe, vide užase. U to su ih ubijedili, i ubjeđuju njihovi neprijatelji, lažni prijatelji. A to će proći. S Božjom pomoći. Čekaju nas važni zadaci i vrijedni poduhvati na koje smo, kao mali narod s načinom razmišljanja velikog naroda, uvijek, kroz istoriju, bili spremni, kazao je Maksimović.
U svetoj liturgiji vladici je juče sasluživao i arhimandrit
Serafim (
Baltić) inače iguman manastira Nova Gračanica u Čikagu. On je sabranim Pivljanima i njihovim gostima donio blagoslove novojavljenog Sv. Mardarija Libertvilskog Čudotvorca, episkopa
Longina, ali i molitve braće Srba iz Amerike.
B.B.
Bogat kulturno-duhovni program Domaćin ovogodišnjeg sabranja u pivskoj svetinji bio je
Tadija Bajović, zajedno sa Crkvenim odborom manastira
, a dio slavskog kolača i obavezu da hramovnu slavu pripreme naredne godine preuzeo je predsjednik opštine Plužine
Mijuško Bajagić. Hramovna slava i slava cijele Pive protekla je uz bogat kulturno-duhovni program koji je vodio pjesnik
Ranko Mićanović, a osim hora „Prepodobne mati Angeline“, kojim rukovodi profesor
Ana Bojić, učestvovali su guslari
Vojin Tepavčević iz Gacka i
Ivan Vulić sa Žabljaka, gatačka kulturno -umjetnička društva „Zelengora“ i „Sava Vladislavić“, a iz Pive mladi dvojac
Matija i
Katarina Blagojević, kao i frulaš
Radovan Suknović.”
)){kind=small}
