TIVAT – Zanimanje kelnera nekada je bilo na glasu. Kelner je morao biti uglađen, uredno počešljan i obrijan, sa znanjem nekoliko jezika i osmjehom koji osvaja.
Radomir Rašo Čepić bio je kelner u, tada veoma popularnom, novootvorenom hotelu „Tivat” i u razgovoru za „Dan” prisjeća se tih dana.
-Sve je počelo davne 1971. godine, kada sam iz kompleksa Montenegro Belvi u Bečićima, došao u Tivat. Hotel je otvoren 17. jula 1971. godine, a firma je bila mala i direktor je bio pokojni
Blažo Petranović. Sa mnom je tada došao da radi
Rajko Filipović. Mi smo bili profesionalni kelneri sa znanjem dva-tri jezika. Bilo je divnih ljudi tu, usput se kompletirao hotel, ljudi su učili od nas, mi smo u hodu učili ponašanje i prijem gostiju. Skoro prolazeći vidim da je hotel pretvoren u vatrogasnu stanicu, pa mi nekako teško bi oko srca, pravo da vam kažem, a zašto...To je eminentni hotel bio. Kada nam već treba ugostiteljstvo i kad se bavimo turizmom, zar taj hotel nije mogao da se uredi i da se dovede namjeni? Ja ne znam ko je sad vlasnik i šta će se dešavati, ali mi nekako žao bi- kaže Čepić.
On navodi da je u „ono vrijeme”, vrijeme procvata hotela šefica kuhinje bila
Senka Andrić, koja je, kako naglašava, bila vrhunski majstor svoga posla.
-Tada je Bigovo bilo u našem sastavu i imali smo svoje uzgajalište školjki. Dolazili su ljudi na specijalitete, svakodnevno je bio neki prijem, poslovni ručkovi.... Bilo je dosta Italijana koji su dolazili u hotel Tivat sa Svetog Stefana na naše riblje specijalitete. Hotel je imao svoje hladnjače, centralno grijanje, ogromni magacinski prostor, svoj vešeraj. Ja sam od kelnera do upravnika sve prošao. 1974. godine bio sam u Francuskoj na specijalizaciji i vratio se. Odjednom, hotel mijenja ime, prelazi u „Primorje” otvara se hotel „Palma”, spajanjem dolazimo do Plavih horizonata. Blažo Petranović je bio veliki privrednik i smatram da gradski oci treba da mu posthumno dodijele neku povelju ili plaketu. On je svojim radnicima tada kupio, ja mislim, oko 20 stanova, plus smo dobijali stambene kredite. Mislim da to tada nijedna firma nije radila. Veliki čovjek i za tivatsku opštinu bio je i
Mato Krstović-ističe Čepić.
Kaže da razlika između kelnera tada i sada ima puno.
-Teško je to objasniti. U moje vrijeme postojala su pravila u ugostiteljstvu. Vjerovali ili ne, konobarica nije smjela da ima lakirane nokte, zlato, minđuše, kod kelnera isto tako bez ikakvog nakita. Danas je tu brada, repovi, drugačije ponašanje, nema uniformi. A uniforma je činila sve. Kravate su bile obvezne, a košulje smo znali da mijenjamo i po dva puta dnevno ako smo imali puno posla. Znala su se pravila, čistoća, ponašanje. Gost nije smio da vidi kelnera da puši, da čačka nos ili bilo šta. Znači elegantan, sistematski raspoređen rad, prijatnost, ljubaznost, profesionalnost... bile su neke osnove u poslu. Jezici su bili obavezni i bili ste prinuđeni da ih naučite. Sjećam se da smo znali mi radnici da se okupimo i prekopamo zemlju ispred i zasadimo cvijeće. Hotel Tivat je imao dušu, a pored duše i veoma popularnu kuhinju, pa su iz Svetog Stefana, Igala i sa svih drugih strana gosti dolazili kako bi probali naše specijalitete. Vjerujte mnogo zavisi od toga ko radi u objektu. Može objekat da bude ne znam kakav, ali ako u njemu radi neko ko ge ne poznaje, ko mu ne stvara dušu onda sve džaba- naglašava Čepić koji penzionerske dane provodi sa svojom porodicom koja mu, kako kaže, daje elana.
- Srce mi je puno.Porodica mi daje podstreh, ali ipak često se sjetim onih dana- kaže Čepić.
T.Vučinović
Gosti bili Vili Brant, Sofija Loren, Veljko Vlahović, Blažo Jovanović...Prisjećajući se ko je sve od poznatih dolazio Čepić pominje
Vilija Branta kancelara Savezne Republike Njemačke, kao i
Sofiju Loren italijansku glumicu i dobitnicu Oskara. Kaže da je
Merima Njegomir u hotelu Tivat počela karijeru. Bili su i
Tereza Kesovija, Stanislav Mikulski Klos, Vesna Vulović, Veljko Vlahović, Blažo Jovanović i mnogi drugi.
-Sofija Loren je tada bila sa generalnim direktorom
Momom Vešovićem. I sada se sjećam kako sjede na terasi hotela i dolazi neko od njenih i ona ga upoznaje sa Momom i predstavlja ga kao svog prijatelja. Interesanta ličnost bio je i Veljko Vlahović,nije volio bankete i prijeme pa mi kaže:„sine donesi ti meni ovdje malo samo nešto, vrlo skromno". Sva elita je dolazila, terasa bi bila puna, aperitiv bar takođe- prisjeća se Rašo.Gosi dolazili zbog ambijenta,usluge i dobre kuhnjeMnogi su, kaže Čepić, tada dolaziti u hotel Tivat zbog samog ambijenta, usluge i dobre kuhinje.
-Senka Andrić je bila vrlo stroga kuvarica i odlično je poznavala italijanske specijalitete. Tada je
Sonja Pataki došla u holet kao djevojčica a Senka je uzela pod svoje i tako da je ona maltene kopija Senke Andrić. Imali smo školjke na sedam načina. Jednom prilikom kad je bio banket Senka je spremila pagra od 36 kilograma u jednom komadu! I u jednom komadu sam ga ja iznio u restoran na kolicima i odatle tranžirao gostima. To je bila atrakcija, 36 kg, možete zamisliti kolika je to riba bila. Bilo je tu vrhunskih ugostitelja i ljudi su voljeli da dođu u hotel Tivat. E, posle kad su došli Arapi i Libijci hotel je počeo da gubi na svom imidžu - konstatuje Čepić.
.”Vjerovali ili ne, u moje vrijeme konobarica nije smjela da ima lakirane nokte, zlato, minđuše, kod kelnera isto tako bez ikakvog nakita. Danas je tu brada, repovi, drugačije ponašanje, nema uniformi