BIJELO POLjE – Mještani sela Vergaševići, koje pripada Mjesnoj zajednici Kovren u Vraneškoj dolini, organizovali su se i prokrčili seoski put koji vodi od regionalnog puta Slijepač Most – Pljevlja do repetitora na Grabskom brdu. Akcijom uklanjanja grana i korova oko seoskog puta stvoreni su uslovi za njegovo očekivano nasipanje, kako bi se poboljšala putna infrastruktura kroz selo Vergaševići.

– Mještani su u saradnji sa Opštinom Bijelo Polje, a uz koordinaciju mjesnih zajednica Pavino Polje i Kovren, obnovili most preko lokalnog potoka koji je godinama bio glavna prepreka za bezbjednu prohodnost seoskim putem. Mještani očekuju da će se nasipanjem puta kroz selo Vergaševići stvoriti uslovi za njegovu nesmetanu prohodnost kako bi lakše i bezbjednije mogli da stignu do mjesnog centra, ambulante, škole, pošte, crkve, mjesnog groblja, da prevozu poljoprivredne proizvode, sijeno, drva za ogrev – kaže Milun Varagić, novoizabrani predsjednik MZ Kovren.

Varagić dodaje da na ovaj način žele da zaustave iseljavanje stanovništva i stvore bolje uslove za povratak onih koji vole svoj zavičaj.

– Budući da je sve više onih koji su obnovili stara kućna ognjišta i zasade voća, nadamo se da će biti sve više onih koji se vraćaju u selo, a za to je svima potreban dobar put – kaže Varagić i naglašava da su prioriteti novog rukovodstva MZ Kovren, pored dobre saradnje sa lokalnom upravom, ostvarivanje ciljeva kroz izgradnju putne infrastrukture, popravku elektro mreže i vodosnabdijevanja za djelove MZ koji nemaju vodu.

Mjesnoj zajednici Kovren pripadaju sela Bliškovo, Gorice i Vergaševići.

Mještanin Novelja Bele Sekulić kaže da se mora pod hitno nešto preduzeti da se mladi zadrže i da ne napuštaju vjekovna ognjišta u potraz za boljim životom. Naglašava da se na selu teško i preteško živi, te da odlazak mladih samo dodatno otežava život.

– Problema je puno. Na selu ostaju samo staračka domaćinstva. Onaj ko je mogao i iamo gdje nije se dvoumio da mu noge put vide. Da ode tamo gdje će moći bolje da živi. Najviše put Podgorice. A gdje bi drugo. To je centar svega. Ovo ljeto koje je prošlo malo je došlo onih koji su u potrazi za poslom i boljim životom napustili zavičaj. Selo nam je skoro zaboravljeno. Uglavnom ostali starci. Nema ko da obrađuje zemlju, broj grla stoke sveden na minimum. Rijetkost je vidjeti na livadi da neko čuva stoku – kaže Sekulić, dodajući da je i u Kovrenu, pa i Vergaševićima, kao uostalom i u cijelom Vranešu, na vrata poodovano zakucala bijela kuga.

Dodaje da je stanje katastrofalno i da u selu ima dosta neženja, uglavnom onih koji su oko ili iznad 50 godina života. Sekulić kaže da su djevojke iz Vergaševića otišle da rade uglavnom u Podgoricu ili na Primorje.

M.N.

---

Od Slijepač Mosta do Vrulje hiljadu i po neženja
Hroničar zbivanja u Vranešu Tadiša Tale Leković (75), penzionisani učitelj, kaže da od Slijepač Mosta pa do Vreulje ima skori hiljadu i po neoženjenih momaka.

– Samo od Kovrena do Lekovine imamo 35 neoženjenih momaka. Na tako malom prostoru od nekoliko kilometara. A najviše ih je u Lekovini i Grabu. Nažalost, nema djevojaka. Neće nijedna da ostane da radi na selu i formira porodicu. Odoše da rade negdje u nekom butiku, kafiću ili piljari za mizernu platu – ističe Leković i dodaje da su domaćinstva stara i da ih malo ima.

– Od Kovrena pa do planine Žuber, na razdaljini od šest kilometara, zimi gore samo tri svijetla. Ne tako davno bilo je puno domaćina koji su držali stada ovaca, krda krava. A sad nema nigdje da bije čaktar – kazuje Leković, dodajući da neženje treba stimulisati, davati kreditne podrške da se bave stočarstvom i tako zasnuju porodice.