PLUŽINE – Proslavljajući praznike Svetu Trojicu i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja i Preteče žitelji Plužina okupili su se u mjestu Dola, stratištu gdje je prije 77 godina izvršen jedan od najstravičnijih zločina 20. vijeka. Svetu arhijerejsku liturgiju i pomen pivskim žrtvama u tamošnjoj spomen-kapeli Trećeg obretenja glave Sv. Jovana služio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sveštenstvom i monaštvom Eparhije. U Dolama 7. juna 1943. godine pripadnici zloglasne „Princ Eugen“ divizije, potpomognuti domaćim izdajnicima, surovo su likvidirali više od 500 nevinih žitelja nekoliko okolnih pivskih sela, među kojima i preko 100 djece.
– Na ovom svetom mučeničkom mjestu, na mjestu pivske golgote, na ovom malom Jasenovcu sabrani ispovijedamo svoju vjeru i molimo se zajedno sa Svetim anđelima, sa Svetim apostolima, sa Svetim mučenicima, a među njima i mučenicima pivskim koje je crkva božija prepoznala kao svete. Oni su se odmah proslavili pred licem božijim, ali je nama trebalo dosta vremena da prepoznamo njihovu svetost i da se oko njihove žrtve saberemo, pa smo zato i gradili ovaj božiji hram i ovo mjesto uređivali i evo sabiramo se svake godine, i ne samo za slavu ovoga svetog hrama i na dan pomena mučenika pivskih, nego i na druge dane – besjedio je juče vladika Joanikije.
Prije četiri godine Srpska pravoslavna crkva nevine pobijene Pivljane pribrala je liku svetih. Među njima su i sveštenoslužitelji iguman pivski Ilarion i prota Joko Sočica, kao i sva pobijena djeca i djevojke, poput Jaglike Adžić, koje su u oganj skočile da bi čast, vjeru i svoj obraz sačuvale.
– Ovo je mjesto sveto, ovo je mjesto poklonjenja, ovo je osvećeno mjesto krvlju mučenika. Ovdje treba uvijek doći i pomoliti se Bogu i za oproštaj svojih grehova i za napredak svojih domova, i za napredak svoga potomstva. Sveti mučenici će uznijeti naše molitve pred presto božiji jer oni imaju tu slobodu da nam pomažu, da nas ukrepljuju, da nas snaže i da nam daju snage da nikada ne posustanemo u ovome svijetu. Sve dokle dišemo da svoju vjeru ispovijedamo kako valja – istakao je episkop Joanikije.
Domaćin ovogodišnjeg sabranja bio je Kostadin Pejović koji je kazao da se prije 77 godina iz Dola prolomio nebeski vrisak, neprebolni jauk koji i danas odzvanja u vječno ranjenoj duši Pive i opominje „djeco moja, nikad ne zaboravite ovaj strašni zločin pomračenog ljudskog uma“.
– Skoro da nema porodice u Pivi da ne izgubi nekog svog ili najbližeg srodnika. Od mog bratstva Pejović na ovom mjestu sahrani svoje kosti njih preko 20, među njima i moj djed Milutin. Njima za upokoj duša potomci darovaše ovom hramu crkveno zvono, da se njegov eho čuje Pivskom valom, da nam priča tužnu i nedovršenu priču, da podiže u nebesa viteško stradanje Jaglike Adžić i Sofije Kandić, da nas opominje na nezaborav i da nas molitvama naših velikomučenika utvrđuje u vjeri pravoslavnoj, da znamo ko smo, gdje smo i kojim putem da idemo na svakoj životnoj raskrsnici, rekao je Pejović.
O zvjerskom činu u mjestu Dola svjedoče i spomen-obilježja, podignuta u tri tamošnje doline. Zločinci su na prevaru okupljeni narod Pive podijelili, pa su djecu, smještenu u jednu dolinu, prvu ubijali kako bi im majke gledale njihovu smrt. Na dan zločina tradicionalno cvijeće na spomen-obilježja položile su delegacije Opštine Plužine i Saveza boraca, a vladika Joanikije je zahvalio predsjedniku plužinske opštine Mijušku Bajagiću na svesrdnoj pomoći u obilježavanju datuma stradanja, kao i ostalim koji pomažu. Praznovanje 7. juna u mjestu Dola organizuju Eparhija budimljansko-nikšićka i plužinski Centar za kulturu, a u programu su učestvovali pjesnik Ranko Mićanović, guslar Stanko Knežević, recitatori i etno-pojci Centra Tatjana Vuković i Marina i Ivana Knežević, i podmladak KUD-a „Piva“ kojima rukovodi koreograf Marko Đokić. Domaćin sabranja naredne godine biće Želimir Glomazić.B.B.
U Velici branik vjere pravoslavne
– Zbog onih koji krivotvore istoriju i nacionalnu pripadnost, dovodeći u pitanje našu privrženost Crnoj Gori, poručujemo da ne provjeravaju patriotizam ni Veličana, ni Pivljana, jer za to nijesu dorasli. Opkoljena turskom carevinom Velika je vjekovima bila nepokorna pravoslavna oaza Stare Srbije, a u sastavu Crne Gore od doba knjaza Danila i međunarodno priznata od Berlinskog kongresa. U neprijateljskom obruču i sam život bio je veliko junaštvo. Svaki Veličanin bio je graničar, svaka žena i dijete bili su stražari. Tu je bio branik vjere pravoslavne, roda srpskoga i države crnogorske, kazao je Gojko Knežević koji se u ime Veličana obratio prisutnim Pivljanina sa kojima su pobratimi i u stradanju.