PLjEVLjA – Magistar srpskog jezika i književnosti
Bojan Strunjaš ni nakon 12 godina rada u prosvjeti nema rješenje za rad na neodređeno vrijeme i trenutno živi od novčane naknade u iznosu od 114 eura koju prima od Zavoda za zapošljavanje. Kaže da je voljom do juče vladajućeg DPS-a protjeran iz pljevaljskih gradskih škola, ali rješenje za rad na neodređeno nije mogao dobiti ni u seoskim školama. Navodi da često sreće svoje bivše učenike koji su u međuvremenu završili fakultete, rade i u prosvjeti i za razliku od njega dobili su rješenje na neodređeno.
– Često me pitaju: Kako to, profesore, da vi još nemate rješenje za stalno, a toliko godina radite u školi?! Samo se nasmijem. Nemam odgovor na takvo pitanje koje je više retoričko (pitanje na koje se ne očekuje odgovor). Svi oni znaju da kao politički nepodoban profesor u partijskoj državi nisam nikad mogao dobiti rješenje za stalno – navodi Strunjaš i napominje da poslije 12 godina rada nema ni 8 godina radnog staža. Kaže da su ga direktori škola svakog ljeta ostavljali bez plate i raskidali mu ugovor, a bilo je, kako ističe, slučajeva da ni tokom zimskog raspusta ne prima platu.
– Prvo moje radno mjesto bilo je u Srednjoj stručnoj školi u Pljevljima, odakle sam protjeran voljom tadašnjeg predsjednika Opštinskog odbora DPS-a. Protiv te odluke ustali su učenici Srednje stručne škole. Od njih 850, preko 800 ih je potpisalo peticiju kojom su zahtijevali da se vratim na svoje radno mjesto. Uspjeli su da me vrate i radio sam još jedno polugodište. Početkom sledeće školske godine sa iste partijske adrese dobio sam poruku da dok se DPS pita, nikad više neću moći raditi u gradskoj školi, jer, kako su saopštili „trujem omladinu srpskim jezikom“ – kaže Strunjaš i dodaje da je poslije „progona iz grada” radio kao učitelj u školi u selu Kozice.
– Jedne godine su mi radni odnos prekinuli na pola godine. Onda su mi nudili člansku kartu u zamjenu za stalno rješenje, ali sam to odbio sa gnušanjem. Ne bih svoje đake mogao pogledati u oči da sam se prodao. Prije dvije godine su mi uzeli sve časove u matičnoj školi i dodijelili ih kao honorar koleginicama iz drugih škola. Tada su se pobunili roditelji iz Kozice i Mataruga i u znak protesta ispisali djecu iz škole. Ministarstvo me je poslije 15 dana vratilo u školu, ali umjesto da predajem predmet za koji sam stručan, predavao sam informatiku. Ostao sam i bez norme časova, sa platom od nepunih 200 eura. Ranije sam primao oko 70 eura sa biroa. Ove godine ta naknada mi je povećana na 114 eura – rekao je Strunjaš i dodo da je uz Božiju pomoć, sve izdržao i svima sve oprašta, ali poslije svega ostalo je, ipak, malo gorčine u duši.
– Ovih dana očekujem da me vrate na moje radno mjesto u Matarugama, ali je i dalje sve neizvjesno. I ako počnem raditi, staviće me opet na probni rad tri mjeseca kao i svake godine. Apsurdno je da sam kao magistar književnosti, autor jedne knjige, kao i više desetina naučnih radova; učesnik brojnik stručnih seminara i naučnih skupova, sa licencom za rad izdatom od Ministarstva prosvjete Crne Gore, i na kraju sa toliko godina radnog staža u prosvjeti, i dalje svake godine na probnom radu – istakao je Strunjaš.
B. Je.
Vrijeme je da se prosvjeta otrgne iz partijskih okovaStrunjaš kaže da se nada da škole nikada više neće biti mjesni odbori vladajućih stranaka, a da za direktore više neće biti birani podobni, već najbolji.
– Dok su direktore škola birale kolege iz kolektiva, na čelo škola su dolazili najbolji, otkad ih bira partija, po pravilu direktori postaju najlošiji prosvjetni radnici. Ima izuzetaka, ali to su usamljeni slučajevi u moru neznalica i partijskih poltrona – kaže Strunjaš i poručuje da živi za taj dan kad će se ta praksa prekinuti i za vrijeme kad će se cijeniti struka i nauka, rad, red i odgovornost.
– Vrijeme je da se i prosvjeta otrgne iz partijskih okova – kaže Strunjaš koji je od 2006. do 2008. godine u Skupštini Crne Gore bio poslanik Stranke srpskih radikala, odnosno tadašnje Koalicije Srpska lista. Prije političkog angažmana istakao se u organizovanju studenskih protesta na Filozofskom fakultetu u Nikšiću u cilju zaštite srpskog jezika. Od 2008. godine učesnik je svih aktivnosti u odbrani sveštenstva Srpske pravoslavne crkve.
)){kind=small}
