KOTOR – Slaveći svog zaštitnika, Blaženog Graciju, mještani Mula su se tokom svečane svete mise na blagdan, 9. novembra, u crkvi Pomoćnica kršćana, sjetili događaja, koji su obilježili žitije blaženika. Koliko bokeški puk voli Bl. Graciju, bez obzira na vjeroispovijest, vidi se po tome što ovih dana u trodnevnicama i na blagdan, od ranih jutarnjih sati, sve do večernje mise, dolaze da pale svijeće i pred Blaženikovim tijelom mole za milosti koje su im potrebne. U nadahnutoj propovijedi don
Siniša Jozić, duhovnik Župe Svetog Leopolda Mandića, Herceg Novi, pozvao je prisutne da se na trenutak zaustave, kao što je Bl.Gracija u trenutku prosvjetljenja ostavio svoju motiku kojom je uređivao crkveno dvorište, te doživio viziju otvaranja zida crkve, a unutra malo djetešce Isusa koje u rukama sveštenika postaje živi Bog.
–Zaustavimo se u životu, gonimo naprijed, lutamo, idemo brzinom, a ne znamo kako ćemo. Svako u svojem poslu, vrijedno je raditi, biti ribar,u vrtu, na poslu, s djecom, voditi župu i Biskupiju, crkvu, međutim, sve se odmara: strojevi, mašine, aura, sve zastane, u svemu ima odmora. Tu nas Bl. Gracija najviše podučava... Zaustaviti se u životu i dati da Bog blagoslovi, poručuje don Siniša i dodaje da je druga pouka Gracijina „nakloniti se” u euharistijskom slavlju, to je hrana za vječni život, izvor sa koga se pije voda.
–Neka nas ovaj Blaženik potakne na razmišljanje koje su to vrijednosti Crkve, Velikog četvrtka, vrijednosti riječi: „Uzmite, jedite, uzmite, pijte, ovo je moje tijelo...”, bez toga bili bismo jedna politička partija, udruženje, koje ujedinjuje nekakva ideja, ali ne i vječiti život. Mi smo tu gdje želimo biti vječni, sveti, biti kod Gospodina. Blaženik je to uspio, pa hajdemo onda u društvu, zajedno s njim - Blaženi Gracija, moli za nas, kazao je don Siniša i podsjetio da je Sveti Leopold iz Herceg Novog uvijek pred očima imao životopis Bl. Gracija, a „kada se dva diva u veličini ujedine, to može biti samo blagosloveno”.
Monsinjor
Rok Đonlešaj, nadbiskup barski, primas srpski i apostolski upravitelj Kotorske biskupije je vjernom narodu uputio svoju pastirsku čestitku. On je, kako je objasnio don
Robert Tonsati, muljanski župnik, trebalo da slavi ovu svetu misu, ali budući da je bio na sprovodu mitropolita
Amfilohija, zbog sigurnosti nije htio doći, kako ne bi nastalo nešto što niko ne bi želio. Don Robert je zahvalio svima koji su pomogli oko uređenja crkve i koji su darovali svoje vrijeme, svoju ljubav, rad i priloge, ne samo za blagdan, nego to čine kroz cijelu godinu. Posebnu zahvalnost uputio je gospođi
Nevenki Janović, koja je Crkvi darivala set oltarnika.
–Svima koji nose časno ime Bl. Gracija, svim muškima Gracijama i ženskima Gracijama, Gracijanama, Gracama, Gracijelama, svima koji štuju ovoga sveca i nose njegovo ime, želim da ne budete samo nositelji imena, nego da ga i nasljeđujete u ljubavi prema euharistiji, neka vam bude blagoslovljen i radostan imendan, neka nas sve prati zagovor našega Bl. Gracije, poručio je don Robert, koji je pričestio vjernike noseći masku, dok su sredstva za dezinfekciju uredno korišćena pri ulasku i izlasku iz crkve. U slavlju su učestvovali i župnici
Srećko Majić, Ivo Ćorić i
Pero Burečić, pjevale su članice crkvenog hora, a osim mještana, moštima Bl. Gracije poklonile su se i časne sestre i hodočasnici.
M.D.Popović
Jedna propovijed mu promijenila život
Pavao Krilović, kako je na rođenju 27. novembra1438. godine u mjestu Muo dobio ime, bio je dijete siromašnih i pobožnih roditelja – Benedikta i Dobre (Bone). Kao mornar se u svojim tridesetim godinama otisnuo morem, a kada je čuo nadahnutu propovjed Bl.Šimuna u Veneciji, odlučo je da se zamonaši. Kao redovnk augustinskog reda dobio je ime Gracija (milost) i živio je u siromašnom samostanu na brdu Ortone, nedaleko od Padove. Umro je 9. novembra 1508. godine u samostanu na otočiću sv. Kristofora u Veneciji, odakle su tijelo, kao vrijednu relikviju, bježeći 1806. godine pred Napoleonovim pohodima, monasi ponijeli sobom u Veneciju. Zalaganjem pomorca
Antuna Jankovića iz Mula Gracijino tijelo 1810. godine preneseno je iz Venecije u rodni Muo.