ROŽAJE – Život u većini rožajskih mjesnih zajednica se u poslednja dva mjeseca praktično odvija u mraku usljed redovnih prekida u napajanju domaćinstava električnom energijom. Žitelji mjesnih zajednica Bašča i Grižica ističu da su tokom januara više dana proveli bez struje usljed čega su pretrpjeli veliku štetu. Predsjednik MZ Bašča
Zvezdan Ratković kaže da je to selo bez struje konstantno bilo šest dana, a da je snabdjevenost električnom energijom i dalje nestabilna.
-Bez struje ostajemo dnevno po nekoliko puta, čas je imamo a čas nemamo. Koliko čujemo, problemi su u visokonaponskoj mreži. Trpimo veliku štetu, jer zamrzivači nisu mogli da opstanu toliko dana bez struje pa smo svi štetovali zimnicu. Ima dosta štete i na kućnim aparatima koji takođe crkavaju zbog nestabilnog napona električne energije. Iz CEDIS-a su najavili da će štetu nadoknati domaćinstvima u Plavu, Gusinju, Beranama, Andrijevici, ali nas u Rožajama baš niko nije pomenuo, pa ne znamo da li imamo pravo na nadoknadu – rekao je Ratković.
Žitelji Bašče i Grižice ističu da lokalne službe redovno održavaju prohodnost glavnog puta prema ovim mjesnim zajednicama, ali da su putevi do pojedinih zaselaka neprohodni. Ratković naglašava da je putni pravac na više mjesta teško oštećen i da je saobraćanje veoma otežano.
-Prije snijega smo se sami organizovali kako bismo popunili zemljom udarne rupe i prokopali kanale za vodu, ali čim snijeg okopni sve će biti isto. Takođe smo posjekli žbunje i grane koji su zatvarali put i ometali saobraćaj. Ovaj put je izgrađen prije više od 36 godina i to većinom sredstvima nekadašnje Zemljoradničke zadruge Bogaje, dok su Opština i Vlada uložile po 20 odsto novca. Uništen je u poplavama prije više od 15 godina i samo je djelimično saniran i to na nekoliko kritičnih mjesta, dok je ostatak ove dionice u veoma lošem stanju – kazao je Ratković.
Ističe da mještani Bašče i Grižice isključivo žive od stočarstva i poljoprivrede.
-Iako bi se od tog posla moglo solidno živjeti, sve manje ima ljudi koji mogu da rade. Domaćinstva polako odumiru i gase se jer država decenijama nije vodila računa o selima. Iako kažu da se ulaže mnogo u poljoprivredu i stočarstvo, to se na terenu ne vidi. Mi držimo stoku, ali nema organizovanog otkupa mlijeka, mliječnih proizvoda i mesa, kao ni poljoprivrednih proizvoda i to je najveći problem. Pretežno proizvodimo sir koji plasiramo kako se ko snađe. Skoro svaka kuća u selu ima od tri do 25 krava. Lično sam prošle godine prodao 17 grla krupne stoke i to opet neorganizovano. Loši su i putevi prema katunskim naseljima što je takođe rezultat nebrige odgovornih za kvalitet infrastrukture na seoskom području u našoj opštini –rekao je Ratković, ističući da su krompir i crveni kupus veoma cijenjeni proizvodi Bašče i Grižice i da s plasmanom viškova tih namirnica nemaju nikakvih problema.
Stanovništvo u ovim selima, kako ističu mještani, u poslednje dvije decenije više je nego prepolovljeno.
-Ovdje je praktično nemoguće doći do posla. Iako imamo visokoobrazovanih mladih ljudi, oni su prinuđeni da trbuhom za kruhom napuštaju ove krajeve u potrazi za poslom. U Bašči ima tridesetak domaćinstava, a u Grižici dvadesetak. Naša omladina odlazi ka jugu Crne Gore pa među njima imamo i visokoškolaca koji rade na građevinama ili kao vozači, jer nemaju podršku niotkud da bi se bavili poslom za koji su kvalifikovani, a sve zbog toga što nisu politički podobni – ističu žitelji Bašče i Grižice.
Oni su apelovali na Vladu da povede više računa o selu kako bi se stanovništvo zadržalo na svojim ognjištima.
-Skrećemo pažnju resornom ministarstvu da se više okrene seoskoj infrastrukturi jer bez bogatog sela nema ni bogate države pa ukoliko i nova Vlada ne povede više računa o ulaganjima u poljoprivredu i stočarstvo i ne organizuje otkup, odnosno ukoliko to ne uradi na kvalitetniji način, sigurni smo da će Crna Gora ostati bez sopstvene poljoprivredne proizvodnje – poručuju žitelji Bašče i Grižice.
V.Ra.
U Grižici samo četvoro zaposlenihGrižičani ističu da je selo prije dvadesetak godina brojalo blizu 40 domaćinstava, te da su mladi ranije odlazili pretežno u Srbiju, a od osamostaljivanja Crne Gore put ih vodi prema Podgorici i Primorju.
-U Grižici imamo svega četvoro zaposlenih. Ko nije u stanju da drži stoku, živi praktično od ničega i prosto se čudimo kako ta domaćinstva izlaze na kraj. Neki su uspjeli da ostvare pravo na neku vrstu invalide ili socijale i tako preživljavaju iz mjeseca u mjesec. Takvo životarenje govori o odnosu i brizi države prema svojim građanima – kaže
Rade Đurović.
)){kind=small}
