ROŽAJE – Život u rožajskoj Mjesnoj zajednici Bukovica prepun je izazova koji se ogledaju kroz neriješenu infrastrukturu, nezaposlenost i brojne druge probleme. Žitelji poručuju da jedva čekaju da se završi epidemija virusa korona jer, kako ističu, jedini cilj im je da napuste selo i sve nedaće i surovosti ovog kraja.
– Decenijama, pa i stoljećima ovdje se živi istim tempom života. Malo šta je promijenjeno u odnosu na stara vremena. Bilo je nešto bolje u vrijeme socijalizma, kada je ovdje otvorena fabrika tekstila i kada smo imali veliki broj zaposlenih, ali fabrika je odavno zakatančena. Poslednjih decenija rađeno je na uređenju putne infrastrukture, ali to ni izbliza ne zadovoljava potrebe stanovništva. Danas na prstima samo jedne ruke možemo nabrojati zaposlene iz našeg sela. Omladina je odavno svoju egzistenciju našla izvan ove opštine, a taj trend se ne prekida ni danas. Rijetki su oni koji su se snašli, odnosno koji su svoju egzistenciju zasnovali na poljoprivredi i stočarstvu i koji ne mogu da se obogate ali mogu da žive solidno – kaže u razgovoru za „Dan”
Meho Hot, predsjednik MZ Bukovica.
Hot smatra da će Bukovica, koja je svojevremeno važila za jednu od najvećih mjesnih zajednica na području opštine Rožaje, u bliskoj budućnosti potpuno opustjeti.
– Bošnjaci i pravoslavci ovdje žive u skladu i suočeni su sa istim problemima. Naši ljudi, zbog nepostojanja perspektive, većinom odlaze u Njemačku i Luksemburg, Srbiju i u Podgoricu. Omladina ne može da nađe ovdje posao, pa u mjesta gdje su nastavili život rade na građevinama iako su fakultetski obrazovani. Svi koji su otišli sigurno se nikada više neće vratiti u Bukovicu, koja je od grada udaljena 27 kilometara i u kojoj su uslovi života vrlo teški. Nemamo ni prodavnicu pa za namirice moramo putovati u Rožaje, što iziskuje dodatne troškove – kaže Hot i dodaje da Bukovica ima oko stotinak domaćinstava, te da na biračkom spisku imaju 518 birača.
– Nekoliko domaćinstava se ozbiljno bave poljoprivredom i stočarstvom. Stočni fond je poslednjih nekoliko godina povećan u našem selu, ipak, stočari se žale na niske premije na mlijeko i stoku. Kažu da je u susjednoj Srbiji veća premija na jednu ovcu nego kod nas na kravu. Žale se da teško uspijevaju da nabave poljoprivredne mašine koje su veoma skupe. Država im nije pomogla ni u nabavci grla – navodi Meho Hot, ističući da su do skoro imali problema sa električnim naponom, te da su više bili bez struje nego što su je imali.
Kada je riječ o životu pravoslavnog življa u Bukovici, naročito u zaseoku Rijeke, stanovništvu nedostaje sve što bi trebalo da zadovolji uslove normalnog života u 21. vijeku. Prema riječima
Milovana Beloice, niko od pravoslavaca iz Bukovice nije zaposlen u Opštini Rožaje ili u njenim ustanovama i preduzećima.
– Iako imamo školovanih ljudi, niko od nas ne može da dobije posao u Opštini i to traje oko četiri decenije. Imamo dobar suživot sa komšijama Bošnjacima u čijim zaseocima se izgrađuju putevi, dok do naših kuća asfalt nikada nije urađen jer je politiku DPS-a nastavila Bošnjačka stranka asfaltirajući samo tamo gdje žive njihovi birači. Ovdje je nekad živjelo brojno stanovništvo, a danas ima svega desetak kuća. Ljudi odlaze u potrazi za egzistenciom koje ovdje nema ni na vidiku – kaže Beloica za „Dan” ističući da stanovništvo živi od penzija i socijalnih davanja.
– Odavde omladina bježi kao đavo od krsta i ne samo pravoslavci već i Bošnjaci. Mi koji smo ostali ovdje da umremo, pomirili smo se sa činjenicama da nemamo kome da se žalimo ili da bilo šta od koga tražimo. Ovaj zaseok će za najviše 10 godina ostati potpuno pust, a slične prilike su i u ostatku cijele Bukovice – zaključio je Beloica.
V.Ratković
Putevi se izgrađuju praktično „na kašičicu” – Zemljište u Bukovici je dosta plodno, ali radne snage je iz godine u godinu sve manje. Prije možda deceniju i po u ovdašnjoj školi imali smo oko 200 učenika, a danas ih je 110, što govori o izumiranju ovoga kraja – naglašava Meho Hot ističući da Bukovičanima nedostaju kilometri asfaltiranih puteva.
– Zbog nedostatka novca u opštinskom budžetu, u Bukovici se putevi izgrađuju praktično „na kašičicu”. Svake godine se uradi pomalo asfalta, ali to brzo propadne i za koju godinu zahtijeva sanaciju. Mnogim zaseocima nedostaju prilazni putevi ali u dogledno vrijeme im neće ni trebati jer trend iseljavanja mladih ne jenjava – konstatuje Hot i navodi da su ove godine tražili od opštine da im se asfaltira oko 1,6 km lokalnog puta, ali da ne očekuju da će njihov zahtjev biti ispoštovan.” Odavde omladina bježi kao đavo od krsta i ne samo pravoslavci već i Bošnjaci. Mi koji smo ostali pomirili smo se sa činjenicom da nemamo kome da se žalimo ili da bilo šta od koga tražimo, kaže Milovan Beloica
)){kind=small}
