U treću nedjelju Velikog ili Časnog posta - Krstopoklonu, u bjelopoljskoj Crkvi Svetih Apostola Petra i Pavla liturgiju je služio protojerej Darko Pejić, stoji na sajtu Eparhije budimljansko-nikšićke. Vjernici koji se pridržavaju posta, nakon liturgije su se pričestili, a protojerej Pejić održao je besjedu, podsjećajući na početku na riječi Sv. apostola Pavla „krst je ludost onima koji ginu”, misleći na sve ljude koji silu i žrtvu krsta ne priznaju.
- A Hristos odgovara i kaže ljudima – Ko se postidi mene i Oca mojega pred rodom ovim preljubotvornim i grešnim, postidjeće se Sin Čovječji njega kada dođe u slavi sa Anđelima. Zašto kaže preljubotvornom? Braćo i sestre, Hristos misli na sve ljude koji Boga ne doživljavaju kao svog. Čovjek koji je oženjen, kada pomisli na bilo koju drugu ženu ili djevojku čini preljubu u srcu svome, jer dijeli ljubav. Tako je i sa čovjekom, pomisao na svaku drugu želju i stvar i osobu mimo Boga je preljuba u srcu. I učini čovjek tako da zavoli zemlju više nego nebo, da zavoli lažne bogove, varalice i prevarante, prolazno, zemaljsko i truležno više nego nebesko. Mnogi će reći, pa teško je uzeti krst i poći za Hristom, težak je taj krst. Međutim, ono što stvarno treba da zapitamo sebe jeste zašto je nama Krst Hristov najveća gorčina i težina – zapitao je sveštenik Pejić. On dodaje da kada se razboli čovjek, kada mu zaprijeti zemaljska nemoć i slabost, ode kod ljekara, i ne gleda i ne pita koliko je gorak lijek koji mora ispiti, samo da bi ozdravio fizički.
- Koliko se čovjek grčevito uhvatio za zemaljska dobra i blaga. Gdje nam je ta grčevitost za ono vječno i neprolazno, da se makar sa istom snagom borimo za nebesko. Doveli smo sebe do skoro najnižeg stepena licemjerja. Pomažu i drugi, ali i mi zdušno – kaže sveštenik Pejić, ističući da smo bez provjere prihvatili prozapadne vrijednosti.
- A, oni koji nam to propagiraju, isti ti su nam poslali bombe sa osiromašenim uranijumom i otrovali ovu zemlju i narod mnogo više nego milijarde cigareta. Znate licemjerje da bi došlo do kraja mora da ima svoj pandan. Oni koji nemaju hrabrosti da uzmu krst svoj i idu za Hristom, oni sapliću one koji nose svoj krst – kaže bjelopoljski paroh.
On dodaje da „ako uzmete krst svoj i pritisne vas taj teret, vi nemate kad i nemate snage ni volje da druge ometate, jer ste već dovoljno pod teretom”.
- Znači ako je čovjek zagledan u sebe i sagledava svoje grijehove i mane, slabo će vidjeti tuđe.
Ovo je braćo sestre Krstopoklona nedjelja, treća nedjelja Časnog posta da nas opomene i podsjeti čime smo iskupljeni i plaćeni - krvlju Isusovom na Krstu raspetom, prolivenom za Krst. Jeste to težak krst, ali Hristos nije rekao – uzmite krst svoj i idite, nego - uzmite krst svoj i idite za mnom. Znači prošao je On najprije. Kažemo teško, a zamislite žednoga čovjeka da stoji na ovoj strani, da je na drugoj prekrasan izvoz, a da je između trnje. Malo bi trpio, a ona bi ga žeđ natjerala da raskrvari svoje noge, da spasi tijelo da ne umre. Nemojmo onda da nam je žao i da se plašimo od malo trnja i stradanja ovdje na zemlji, da bi prešli tu stazu i da bi se Carstva nebeskoga udostojili. Došli smo do toga da u porodici, u kući, član se prekrsti pa to radi krišom, jer će se neko nasmijati i narugati. Kao hrišćani, slobodno i hrabro svjedočimo svoju vjeru, prekrstimo se, to je naš pečat, kome smeta - šta ćemo. Mi ne tražimo od drugih da se krste, nemaju oni pravo da traže da se mi krsta svoga odričemmo. Neka bi Bog sa Krsta svoga i Krstom svojim, i nas spasio i putem svojim u život vječni uveo – poručio je sveštenik Pejić.
PRIREDILA:Ž.J.