Srbi su već vjekovima na udaru raznih političkih i geostrategijskih planova, ali uspjeli su da svemu tome odupru i sačuvaju svoju narodnu prepoznatljivost. To bi teško mogli da sačuvaju bez kosovskog zavjeta koji Srbe prati od Kosovskog boja, pa sve do današnjeg doba. A, suština tog zavjeta je da su sveti likovi naših predaka, poput cara Lazara i ostalih kosovskih junaka prisutni u srpskoj sadašnjici, kako javnoj tako i u ličnoj. Kosovski zavjet i danas upravlja našim svijetom i bez njega ne bi bilo Srba. To je jedan od zaključaka podgoričkog paroha Dragana Stanišića na predavanju o Vidovdanu i kosovskom zavjetu održanom u Parohijskom domu u Danilovgradu.
- Važno je naglasiti da Carstvo nebesko u kontekstu kosovskog zavjeta nije neka beskrajna blažena perspektiva gdje je sve divno i bajno. Sa stanovišta kosovskog zavjeta svi oni koji su zadobili Carstvo nebesko imaju mnogo posla na zemlji. Sveti likovi cara Lazara i njegove slavne vojske vojuju neprekidno u svim narednim pokoljenjima, čudesno su prisutni u svim našim bitkama kako na ličnom planu tako i crkvenom, društvenom i svjetskom horizontu gdje spasonosno i pobjedonosno djeluju – kaže Stanišić. Zahvaljujući podvigu cara Lazara i njegove vojske, dodaje Stanišić, Kosovo je postalo sveto mjesto svih Srba. Na njemu su svi koji su učestvovali i dali živote na tom polju ispunili kosovski zavjet i zadobili Carstvo nebesko.
- Kosovski zavjet kaže da ukoliko se gine to treba činiti radi Hristovog carstva. Kada ističemo značenje kosovskog zavjeta podvlačimo da je to žrtva radi Carstva koje ima nebeske dimenzije. Kosovski zavjet nam otkriva za šta vrijedi umrijeti i to je dobro znao car Lazar i njegova vojska. I zbog toga oni su i danas prisutni i žive sa nama i poučavaju nas u tome da znamo za šta se treba žrtvovati – pojasnio je Stanišić.
Paroh Stanišić je istakao da se kosovski zavjet najbolje izražava u odbrani svetinje. A ima li šta svetije od odbrane Svetog oltara.
- Ktitori i dobrotvori mogu za kratko vrijeme da naprave, osnuju i obnove najuzvišenije djelo, ali sve to očuvati, održati i odbraniti kroz vjekove nemoguće je bez kosovskog zavjeta. Zbog toga kada pominjemo taj zavjet mi smo uvijek ispred nečega što treba sačuvati i odbraniti. A šta je to što je na Kosovu u vrijeme cara Lazara trebalo odbraniti i sačuvati? Po shvatanju većine srpskih velikaša to je mogla biti ekonomija, teritorija ili životi. Sve je to bio razlog da se vodi bitka i to je važno i za kosovski zavjet. Međutim, zavjet je nešto više od toga. Velikomučenik Lazar se moli da opstanu svetinje i svjedoči vjeru da je sve to neuništivo. Ta njegova vjera je naša zvijezda vodilja i već sedam vjekova obasjava brojna pokolenja u srpskome rodu – ističe Stanišić.
Sveštenik je na kraju predavanja posebno naglasio da je smisao kosovskog zavjeta da oni koji otimaju gube, a oni kojima se otima dobijaju. Taj paradoks prisutan je i danas među Srbima i njihovom mjestu u današnjem svijetu i vraća nadu i vitalnost našem narodu, ali i samopoštovanje i spremnost da se izdrže najveća iskušenja
I.M.


I stradanje je ispovijedanje vjere

Kosovski zavjet je paradoksalan, jer pokazuje da onaj ko se žrtvuje za Boga sačuvaće i dobiće život, dok onaj ko ga sačuva zapravo će ga izgubiti, kaže Stanišić. Slijedeći tu maksimu kosovski zavjet je dobio posebnu formu i suštinu kod Njegoša. Zato, Njegoš se divi Milošu Obiliću, koji gubi život na Kosovu, dok anatemiše Vuka Brankovića, koji ga je sačuvao.
- Maksimalizam žrtvenog djelovanja u kosovskom zavjetu iskazuje se do smrti. Nešto slično imamo i u mentalitetu mučenika rane crkve iz prvih vjekova hrišćanstva, gdje je umiranje za Hrista osnovno ispovijedanje vjere – kaže Stanišić. I danas, hrišćani su pozvani da čuvajući svoje svetitelje i svetinje, upodobljujući se Hristu, žive i stvaraju u ovome svijetu i otkrivaju njegov smisao, dodaje sveštenik.
- I smisao kosovskog zavjeta je da se čuvaju svetinje, ali da time i naše vrijeme i naš svijet dobijaju dublju dimenziju carstva nebeskog – zaključio je Stanišić.