Svečanu liturgiju povodom vasojevićke prislave Svetog Aleksandra Nevskog u Crkvi Svetog Arhangela Mihaila služio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, a nakon službe bratstvo Miloševića, ovogodišnji domaćini slave, organizovalo je prigodan kulturni program u Lopatama.
U Vasojevićima se već vjekovima slavi ime Aleksandra Nevskog i to sve u spomen na pobjedu protiv Turaka iz druge polovine 17. vijeka. Aleksandar Nevski je poznat kao veliki borac za pravoslavlje, a izvojevao je tokom života nekoliko pobjeda protiv njegovih protivnika. Najpoznatija je ona na obalama rijeke Neve, po kojoj je i postao poznat u pravoslavlju. Ruska crkva ga je kanonizovala u 14. vijeku. Brojna literatura o Vasojevićima naširoko piše o boju iz druge polovine 17. vijeka. Zbog čestih čarki sa Turcima skadarski paša i gusinjski begovi okupili su veliku vojsku koja se ulogorila na Veruši. Vasojevićki glavari na dan Aleksandra Nevskog (30. avgust) okupe vojsku i iznenada napadnu tursku vojsku i nanesu im veliki poraz i zareknu se da će od tada kao prislavu slaviti ruskog sveca.
Episkop Joanikije je istakao da pored Hrista crkva i pravoslavni narod slave i svete ljude koji su primjerom pokazali kako se treba boriti za vjeru i slobodu. Po njegovim riječima u našoj crkvi sličan Aleksandru Nevskom je Sveti Petar Cetinjski koji je poput ruskog kneza okupio Crnogorce i Brđane u odbranu vjere i pravoslavnog krsta.
- Bog je preko Aleksandra Nevskog spasio Vasojeviće i uz pomoć njega u ovom plemenu je sačuvan plamen vjere, časti i obraza. Takvi su bili preci Vasojevića, a danas njihovi potomci se vraćaju na njihov put. Bilo je onih koji su lutali i koji to nijesu radili, ali mi ne dijelimo narod i svaki čovjek može da zaluta, pa i onaj koga smatramo da je najpravedniji. Aleksandar Nevski kao božji pravednik može poslužiti u svim vremenima kao primjer kako ljudski život dobija smisao. On je bio pun vjere i blagodati i straha božjega i zbog toga je postao slavan i poštovan u pravoslavnom svijetu. Znao je i svjedočio da nije Bog u sili, nego u pravdi, pa je kao i svjetovni vladar puno pažnje posvetio podizanju crkava. Rusi i danas pamte njegov poklič za vjeru i otačastvo, a i kod nas je tako bilo i mi smo znali da moramo da se borimo za krst časni i slobodu zlatnu. Pri kraju života Aleksandar Nevski ostavlja svjetovne titulu i postaje monah i po tome je u potpunosti sličan Stefanu Nemanjiću – rekao je episkop Joanikije.
Miodrag Milošević, pjesnik i predstavnik ovogodišnjih domaćina, podsjetio je da su Vasojevići kroz istoriju dali nemjerljiv doprinos oslobođenju Crne Gore i vaskolikom Srpstvu. U tome nijesu ni zaostajali Miloševići, a njihov rodonačelnik Miloš Markov, jedan je od velikih junaka plemena Vasojevića.
- Miloš Markov kao da je došao iz antičkih tragedija i mitova, kao da je izašao iz pera Marka Miljanova i kao takav nosio je neokaljanu slavu svoga oružja i ljudskosti do svoje tragične smrti, koja kao usud prati ljude poput njega. I kao što danas stojimo pred našim precima isto tako stojimo i pred našim potomcima i onima koji će doći za vijek ili dva moramo predati plamen naše bratske sloge i ljubavi. Dobro znamo šta nam je u nedavnoj prošlosti donijela bratska nesloga i mrzovolja. Ukoliko to znamo i znamo da smo braća onda je naša obaveza da živimo u slozi i zajedništvu – rekao je Milošević.I.M.


Zaštitnici plemena

Na obilježavanju slave Aleksandra Nevskog naglašeno je da Vasojevići ni u najtežim vremenima nikada nijesu bili sami. Čuvali ih je nebeska pravda, ali i poštovanje tradicije i borba protiv dušmana.
- Nadahnuti slavom Nemanjića, pod sjenkom kosovske tragedije, utemeljeni u korijenima Vasa i tri njegova sina uzdizali su se u slavi Gospodnjoj. Imali su na nebu svog zaštitnika i pred Bogom zastupnika, najvećeg nebeskog vojskovođe nepobjedive vojske, Arhangela Mihaila. Drugog su našli ili je on našao njih u velikom ruskom knezu i svetitelju Aleksandru Nevskom – primijetio je Miodrag Milošević.
Vasojevići su prilikom obilježavanja prislave Svetog Aleksandra Nevskog saopštili i da ne pristaju da ne budu Srbi i da će novom ideološkom projektu zvanične Crne Gore pružiti otpor kako bi sačuvali svoje predanje, srpsko ime i prezime i ostali ono što su vjekovima bili. Taj otpor će biti kršten i pismen i od njega neće zaplakati nijedno dijete, ali će zbog toga nekoga zaboljeti glava, jer se iz svih sila trudi da bude ono što nije, dok Vasojevići ostaju ono što su bili-Srbi.