Proteklog vikenda Podgoričani su dobili priliku da u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja čuju izuzetnog teologa i psihologa protojereja-stavrofora dr Miloša Vesina. Paroh južnočikaški i profesor na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Libertivilu, dr Vesin održao je predavanje na temu „Pravoslavlje vjera radosti i radost vjere”. Ovo predavanje rođenog Novosađanina, a sada građanina SAD-a, održano je prilikom njegove nedavne višednevne posjete Crnoj Gori i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Uvodno slovo održao je vjeroučitelj Pavle Božović, predstavljajući dosadašnji rad dr Vesina na polju nauke i teologije, kao i njegov pastirski rad.
Protojerej-stavrofor dr Vesin, istakao je da je ovo tema koja bi trebalo da je prisutna u našim životima, ali ne kao teoretsko razmatranje, već kao životodavno hrišćansko disanje koga nema i ne može biti bez radosti. Nažalost, dodaje Vesin, mali broj ljudi poistovjećuje hrišćanstvo s radošću, iako su to dva neodvojiva pojma. Nema hrišćanstva bez radosti, naglašava dr Vesin. Naročito ako ste pravoslavni vjernik, ističe dr Vesin, jer to je i izvor i uvir duhovnosti pravoslavnog hrišćanina. A, jedan od onih koji je tako živio, podsjeća dr Vesin, bio je i čuveni ruski starac, Sveti Serafim Sarovski koji je svakog čovjeka susretao pozdravom - „Hristos voskrese, radosti moja!”. Dr Vesin podvlači i da radost hrišćanstva, nije ono što u kolokvijalnom životu smatramo radošću, odnosno podvodimo najčešće pod pojam sreće ili zadovoljstva – zadovoljenja. Po njemu, radost je životni zadatak ispred svakog od nas o čemu govore i riječi - „Hriste radosti moja!”. Naravno, dodaje, postoje oni koji su već ušli u tu radost (Hristovu), i mi – drugi, koji se mučimo još uvijek da je pronađemo u ovom svijetu, u kojem i nema isuviše radosti, a neizvjesno je i da li će je biti.
O tome najrječitije govori činjenica da se mi više ne radujemo ni susretu s drugim ljudskim bićem, kaže dr Vesin, da ne osjećamo ni sreću, odnosno ne osjećamo radost susretanja, susreta, sretenja s drugim čovjekom, ne osjećamo sreću u susretu između ja i ti. Više nismo spremni na podvig, odnosno na dvig – kretanje ka onom drugom, izlaženje iz sebe.
– A, radost je fundamentalna odlika hrišćanstva. Bez radosti nema hrišćanstva – još jednom je podvukao dr Vesin, plastično obrazalažući nizom životnih primjera što jeste, a što nije radost. „Radost bi trebalo da bude odlika duše svakog hrišćanina”, kaže dr Vesin, pitajući što je pravoslavlje ako ne sam život.
– Sam život koji danas jeste u krizi, ne sam po sebi, već zato što smo mi kao nosioci tog života u krizi, na prvom mjestu krizi identiteta. Jednostavno, ne znamo kome pripadamo, na koju stranu da se opredijelimo, a s druge stane kriza zato što svako manje ili više doživljava manji ili veći stepen shizofrenije, unutarnje podijeljenosti, rascjepkanosti. Jer, htjeli bismo da budemo u ovom svijetu, ali i od ovoga svijeta, a Hristos je rekao – `vi jeste u ovom svijetu, ali niste od ovog svijeta` – kaže dr Vesin, napominjući da tek kada se napravi jasna granica biti u svijetu, ali ne biti od svijeta, odnosno da hrišćanskom ljubavlju trebamo dokazati hrišćanstvo kao vjeru radosti.
Teolog ističe i da danas nije toliko bitno pitanje da li je vjera samo vjerovanje, već naprotiv pitanje povjerenja. Za nas je danas bitno, dodaje, da Bog vjeruje u nas, da to osjećamo, jer jedino tako možemo učestvovati u tom „banketu” radosti. Nažalost, dodaje on, mnogi ne znaju ili ne žele da se uključe u taj „banket” radosti, već vječito „stoje ispred izloga gledajući cijene, i što bismo mogli da kupimo i što nam priliči a što ne”. Pritom, isuviše obraćamo pžanju na stvari koje nisu suštinske.
– Tek onda kada osjetimo da niko ne može da nas uznemiri nečim ružnim što će reći o nama ili direktno nama, tek onda ćemo moći da osjetimo da li jesmo ili nismo posjednici radosti. Zato su Sveti oci toliko savršeno tačni, oni su ti koji imaju prst na pulsu našeg života, kada kažu – `sve dotle dok se uznosiš kada te hvale, i sve dotle dok osjetiš gorčinu kada te onda kada te grde, ti se nisi popeo ni na prvu stepenicu duhovnog rasta` – kaže prota dr Vesin, objašnjavajući pogrešnost pristupa običnog čovjeka i njegovo obraćanje na riječi ljudi koji ga okružuju, umjesto na ono što bi Bog mogao da pomisli o nama.
Zato je važno moliti se vaskrslom Gospodu i Njegovoj krstonosnoj smrti iz koje je procvjetao izvor sveopšte životne radosti, i zato ne dopustiti da izgubimo sebe i svoju dušu.
– Najbolja definicija pravoslavlja jeste da je radosno hrišćanstvo, radošću obasjano i ispunjeno, radosnim djelima projavljeno hrišćanstvo – ističe dr Vesin pojašnjavajući i da hrišćanstvo počinje riječima arhanđela Gavrila upućenim Mariji - „Raduj se Blagodatna, Gospod je s tobom!”, a koje se ovaploćuju na Božić – riječima radosti pastira koji obznanjuju radost cijelom svijetu, i na kraju, vaskrsli Hristos ženama mironosnicama poručuje da se raduju.
Ovo su samo neki izvodi iz opsežnog, ali nadahnjujućeg predavanja dr Vesina, koje se može možda sažeti njegovom poukom da bez Hrista nema radosti:
– Suštinsko je – `Hristos vaskrse, radosti moja!` Tamo gdje je radost, tamo je i ljubav, a gdje su i radost i ljubav, tu je onda i sloboda – ističe protojerej-stavrofor dr Miloš Vesin, naglašavajući da radost nije osjećaj, već stanje.Ž.J.