-Čekanje i iščekivanje nečega, najteže je u životu, no ima i nešto gore od toga – to je ne čekati ništa. Bog nije htio da ostavi čovjeka u tom stanju da ne čeka ništa, obećao mu je, poslije, kada ga je stvorio i kada je čovjek zgriješio, obećao je da će mu ipak pružiti ruku pomoći, da će poslati nekoga ko će ispraviti to što je prvi čovjek Adam sagriješio. To ispunjenje događa se prije dva milenija, upravo u Badnju noć - Božić, koje redovno slavimo svake godine u čast dolaska tog mladog djeteta, dolazak Sina Božjeg, kazao je don Ivo Ćorić, župnik Prčanja, u propovijedi na Badnje veče u Crkvi Sv. Nikole. Glavni problem čovjeka danas je što ne prepoznaje Isusa u sebi i oko sebe, kao što ga nisu prepoznali ni tada, kada se ovaplotio na zemlji, dodaje sveštenik Ćorić. Umjesto da se pojavi uz pompu, na velikim dvorima, on je došao tiho, nečujno, u najvećoj bijedi i siromaštvu. Ko je mogao očekivati da će Kralj svijeta doći u takvom siromaštvu, upitao je don Ivo. Pozivajući se na Jevanđelje, objasnio je kako su njegova majka Marija i njen zaručnik Josip, išli da se upišu u matične knjige, ali za njih nije bilo mjesta u svratištu, jer su bili siromašni.
– Mjesta ima, ali ga nema, jer nema ga u srcu i tada kada nema mjesta u srcu, onda su vrata moje kuće zatvorena za svakoga. Ako nema mjesta u srcu, onda ga nema ni u kući. Bila je to volja Božja da se približi onima koji su najbjedniji, najodbačeniji, koji su bili na rubu društva da se približi njima i da pokaže da nisu ostavljeni. On dolazi na slami, čim je udahnuo prvi zrak ove grešne zemlje, proplakale su njegove oči, koje će poslije gledati sve patnje svijeta... Možda se danas pitamo kakvi su to ljudi – to si ti, to sam ja, to svi mi nosimo u sebi, upravo zbog tog kakvo srce u sebi imamo, takva djela činimo. A On pokazuje kroz to svoju ljubav prema čovjeku, bez razlike po čemu se mi dijelimo – boja, rasa, klasa, i ostalo, pred njim smo svi potpuno jednaki. Što možemo učiniti kao vjernici za Njega? Grijeh nikada ne može biti toliko velik da Božije milosrđe ne bude veće pa da oprosti. Možemo na taj način da i mi znamo oprostiti. Bog nam stalno prašta naše grijehe, a da li mi znamo oprostiti jedni drugima kad nas neko uvrijedi, kad nam neko učini nešto što nam nije milo, ili kad nas poprijeko pogleda neko ili nas ne pozdravi na ulici... Upravo traži od nas da znamo oprostiti. Prihvatiti slabije, bolesne, nemoćne, odbačene, prihvatiti svakog čovjeka i svakome biti brat, to je vrhunac naše vjere što možemo učiniti i slijediti njegov primjer, činiti djela milosrđa. Neka nam ova noć bude primjer i podsticaj da mi upravo zbog ljubavi Božije koja nam je pokazana, da znamo odgovoriti na tu ljubav, a uz to da znamo činiti ono što Bog želi od nas da činimo – činiti jedni drugima dobro, pružiti jedni drugima ruku pomoćnicu tada kada je potrebno, poručio je don Ivo Ćorić.
Božić se u svetištima Kotorske Biskupije liturgijski slavi tokom osam dana („Osmina”), a to slavlje obuhvata i Stjepandan, Ivanjdan i praznik Nevina dječica.
M.D.Popović

---