U organizaciji Arhijerejskog namjesništva Budve, na poklonjenje svetinjama Kosova i Metohije, a u susret proslavi hiljadugodišnjeg jubileja postojanja Raško-prizrenske eparhije, nedavno je putovala grupa predvođena protojerejem
Borisom Radovićem i protojerejem
Petrom Cerovićem, kao i članicama Kola srpskih sestara, članovima Bratstva pravoslavne omladine Đurđevac, polaznicima vjeronauke i vjernicima iz Budve.
Grupu je dočekao sveštenik
Milan Stojković, profesor Prizrenske bogoslovije koji je Budvanima bio dobar domaćin, i koji ih je upoznao s radom Bogoslovije. Nakon toga, poklonici su posjetili Sabornu crkvu u Prizrenu.
– Prizren je, iako je dan bio prohladan i kišan nekako rado dočekao goste ili je možda zbog posvećene atmosfere i dodira sa svetinjama sve i moralo biti samo divno - priča sveštenik Radović.
Budvani su nakon posjete ovoj svetinji prisustvovali večernjoj službi u Crkvi Bogorodice Ljeviške u Prizrenu, koja je bila sjedište Eparhije raško-prizrenske u prvom periodu njenog postojanja. Večernjom službom načalstvovao je iguman manastira Svetih Arhanđela kod Prizrena u prisustvu Mitropolita crnogorsko-primorskog
Amfilohija i vladika - raško-prizrenskog
Teodosija, mileševskog
Atanasija i umirovljenog zahumsko-hercegovačkog Atanasija, kao i sveštenika, monaha, vjernika. Za pjevnicom su bili profesori i učenici Prizrenske bogoslovije.
– Bogorodica Ljeviška je otvorila svoje dveri, otvorila svoje srce. Iako u njoj nije bilo struje, svi smo se vidjeli u Božijoj blagodati, u molitvama naših episkopa, monaha, a srca su pjevala zajedno sa prizrenskim bogoslovima. Mitropolitova besjeda, po ko zna koji put, ohrabrila nas je da Crkvu paklena vrata ada neće nikada nadvladati - kaže Radović.
Nakon toga, vladika zahumsko-hercegovački Atanasije održao je predvanje na temu „1000 godina Eparhije raško-prizrenske”. Po završetku predavanja svi prisutni su bili pozvani na trpezu ljubavi, a učenici Bogoslovije izveli niz prigodnih pjesama.
Budvani su se potom zaputili ka Visokim Dečanima, gdje su stigli tokom noći, a sačekao ih je otac
Petar toplom riječju i ljubavlju. Narednog dana, poklonici su prisustvovali i učestvovali u liturgiji
Poklonici su sledećeg dana učestvovali u liturgiji kojom je sa blagosovom igumana Visokih Dečana arhimandrita
Save Janjića načalstvovao naš sagovornik, sveštenik Radović, uz sasluženje protojereja Petra Cerovića i dečanskih jeromonaha
Petra i
Serapiona.
– Prisutni su dobili priliku da cjelivaju mošti Sv. Stefana Dečanskog, a blagost i radost se ogledala na licima svih prisutnih jer je kivot bio otvoren. Otac Petar nas je upoznao sa životom i istorijatom Manastira Dečani i pozvao na trpezu ljubavi gdje se čovjek nije sitio hranom, koliko ljepotom i blagošću Manastira kao i ljubavlju dečanskih monaha. Radost se svima vidjela na licu. Iz te radosti, kao i vapaja za Božijom pravdom potekli su i stihovi, profesora
Radinka Krulanovića, takođe jednim od poklonika svetinjama Kosmeta - priča nam Radović.
Kako dodaje, posjetili su i Pećku Patrijaršiju gdje su ih ugostile monahinje, a otac Petar kao rođeni Pećanac upoznao sa znamenitostima Patrijaršije. Na kraju puta, dodaje sveštenik, priloge koje su sakupili u budvanskoj Crkvi Sv. Trojice podijelili su Manastiru Zočište, Pećkoj Patrijaršiji i Prizrenskoj bogosloviji, a Kolo srpskih sestara darovalo paketiće po onoj misli: „činimo dobra djela, ne činimo ih da bi se mi proslavljali, već da proslavimo Boga, koji nam je omogućio da drugima pomažemo”.
– Hvatajući se noći preko Čakora, poklonici su se uputili prema Budvi. U autobusu se osjetila razlika. Pošlo se sa nekom zabrinutošću, tugom i zebnjom, a u povrtku se osjećala radost, nada, vjera i ljubav, uvjerenje da su naši manastiri kao i monaštvo na Kosmetu zapaljene svijeće, koje sijaju za nas da se ne bismo izgubili. Da ne izgubimo prošlost i budućnost, vjeru da je život više od toga da samo umremo. Da ne izgubimo sjaj vječnog života koji nam svjedoči i samo Kosovo koje je nadživjelo zla svekolika pa će i ovo - optimistično završava priču o pokloničkom putovanju Budvana na KiM sveštenik Radović.
PRIREDILA:Ž.J.