Najradosniji praznik za hrišćane, Vaskrs, dan kada je Gospod Isus Hristos pobijedio smrt pravoslavni vjernici proslaviće sjutra na vaskrsšnjim liturgijama u crkvama, kao i u svojim domovima. Ovaj praznik nad praznicima, dan kada je Hristos vaskrsenjem dokazao postojanje vječnog života, i da je čovjek stvoren i za netruležnost, ujedno je i dan ispunjenja nada ljudskog roda. Zato se radosno pozdravljamo „Hristos vaskrse! – Vaistinu vaskrse!“.
U te četiri riječi pozdrava, kako objašnjava protojerej mr
Predrag Šćepanović, kako je govorio svetitelj naših dana Prepodobni Justin Ćelijski, sadržana je sudbina svih ljudi, svih naroda i svih pokoljenja.
Hristova pobjeda nad smrću je i naša pobjeda, ukoliko vjerujemo i živimo po toj vjeri, držeći se postova i deset Božijih zapovijesti. Da Hristos nije vaskrsao, hrišćanstvo bi bila jedna lijepa priča. Vaskrsenje je najveći zemljotres koji je potresao Nebo i Zemlju, Boga i čovjeka, jer se vaskrsenjem sve izmijenilo. Čovjekov život dobio je vječni i neprolazni smisao, čovjekov život se ne završava sa dva metra groba, već vaskrsenjem čovječanstvo počinje da živi tamo gdje nema bolesti, tuge i uzdisaja. Kada čovjek umre, vraća se u prah zemaljski i tijelo truli po zakonima smrtnosti, kao plata za grijeh. Hristova smrt na krstu je jednom i zauvijek označila smrt smrti i ona kao krezubi lav riče, ali više ne vlada čovjekom. Ipak, da ne bi čovjek vjekovima živio u grijehu i strastima, svi moramo proći kroz poniženje smrti. Ona za nas nije tačka i kraj; već zapeta iza koje počinje novi život, na onom stepenu duhovnog razvoja gdje smo stali na zemlji – kaže sveštenik Mitropolije crnogorsko –primorske mr Šćepanović.
Sjutra će biti služene Vaskršnje liturgije. Zašto je poželjno posjećivati jutarnje i večernje službe?– Sveta liturgija u sebi sjedinjuje Boga i čovjeka, anđele, pravednike i nas grešnike. Prošlost i sadašnjost sjedinjuje u jedan dan. Liturgija je srce svekolike tvari i ona nam nagovještava nezalazni Osmi dan Carstva Nebeskog koji je cilj našeg zamršenog zemaljskog putovanja. Kada sveštenik drži Sveti putir iz kojeg se pričešćuju vjerni, on po riječima ruskog pjesnika “drži čitav svijet kao jabuku”. Neki govore da se Bogu možemo moliti na svakom mjestu, što je tačno. Međutim, samo u crkvi možemo prinijeti Bogu blagodarnost za život i sve radosti koje život nosi, i samo u crkvi, na Svetoj liturgiji koja predstavlja Hristov život, možemo se pričestiti Tijelom i Krvlju Hristovom. Sveti Jovan Zlatousti navodi da jedino “oči vjere vide ono što je nevidljivo”. Odlazak na večernju službu, a na prvom mjestu na Svetu liturgiju, predstavlja pravi i istinski život. Sveti Justin Novi Ćelijski je blagovijestio da “ne može da shvati kako neko može biti tužan u svijetu u kome se služi liturgija”. Mitropolit Amfilohije je rekao da “kada smo u Crnoj Gori prestali da se na Svetoj liturgiji okupljamo oko Svetog pričešća, izgubili smo saborni um, prestali da praštamo jedni drugima i počeli se ubijati. Bratsku ljubav je moguće povratiti i osloboditi od bratoubilačkog poriva vraćanjem Svetoj liturgiji i to po svim mjestima, od malih do velikih.” Hvala Bogu, ove riječi izrečene `90-ih godina prošlog vijeka se polako obistinjuju i Sveta liturgija se služi svuda po Crnoj Gori. Njoj prisustvuje i ispunjava hramove do poslednjeg mjesta sve veći broj ljudi, naročito djece i mladih, što budi nadu, ali nas ne uspavljuje, jer ima mnogo jevanđeljskog sjemena da se zasije u dušama ljudi.
Zašto je poželjno i dobro da se čovjek i ispovijedi tokom Vaskršnjeg posta?– Ispovijest je Sveta Tajna Crkve. Sveštenik nije inspektor koji isljeđuje vjernika i kopa mu po duši pitajući ga jesi li uradio ovo ili ono? Ispovijest je lični prinos čovjeka. Čovjek Bogu govori svoje grijehe u prisustvu sveštenika koji je “Božije uvo” i svjedok na Strašnom sudu da su grijesi ispovijeđeni. Čitanjem razrješne molitve, sveštenik saopštava da je Bog primio grešnika koji se kaje i dao mu izmirenje sa Crkvom od koje se grijehom udaljio. Saopštavanje grijeha u prisustvu sveštenika neizostavno prati osjećaj stida, ali se ispoviješću čovjek oslobađa od griže savjesti i osjećaja nepogrešivosti koji je jedino svojstven Bogu. Cilj ispovijesti je ne da izbjegnemo kaznu za svoja sagrešenja, već da se izliječimo od grijeha. Na ispovijesti ne treba da se samoopravdavamo i napadamo druge, već isključivu krivicu za grijeh treba preuzeti na sebe. Treba napomenuti da je sveštenik pod zakletvom i da grijehe koje čuje od pokajnika ne smije nikom saopštiti.
Što su Vas vjernici najčešće pitali tokom ovog posta, koje su im bile najčešće nedoumice?– Nažalost, tokom posta su mi se najčešće javljali ljudi koji po riječima Svetog Pajsija Svetogorca boluju, kao i gotovo sve porodice u svijetu jednu od tri vrste bolesti: rak, razvod braka i depresiju. Savjet i poduka jeste da je Gospod Hristos veći od svih naših problema i da sa postom i molitvom, kao dva krila koja čovjeka uzvode ka Bogu i nebeskom miru koji je stanje anđela ali i budućeg vijeka, i da u tom Hristovom miru provode užurbani ovozemaljski život. Molitva kao razgovor sa Bogom i post, uz nedjeljni i praznični odlazak na Svetu liturgiju će svakog čovjeka naučiti svemu drugom i osvetiće im živote. Jedna praktična stvar koja izaziva velike nedoumice: da li se farbaju jaja ako se te godine neko upokojio. Naravno da se farbaju, upravo i više te godine za dušu pokojnika i da se ta jaja ponesu osmi dan po Vaskrsu na grob pokojnika, na Pobusani ponedjeljak.
Ž.JANjUŠEVIĆ
Zašto je crvena boja simbol Vaskrsa
Simbolika Vaskrsa, šarena ofarbana jaja – zašto je bitno sačuvati taj vidljivi simbol tradicije – hrišćanske, narodne?
– Vaskrs je najveći i najradosniji praznik za hrišćane. Sa tog razloga, svaka nedjelja je mali Vaskrs. Za ovaj praznik jedni drugima darujemo vaskršnja jaja. Jaje je simbol novog života i prirode koja se obnavlja. Vaskršnja jaja se farbaju na Veliki petak, jer su tada sve naše misli na Golgoti, sa Hristom koji nevino strada. Domaćica kuvajući jaja dodaje osveštanu Vaskršnju vodicu koju je osveštao nadležni parohijski sveštenik u toku Vaskršnjeg posta. Farbanje jaja simboliše sjećanje na istiniti događaj kada je Marija Magdalina kojoj se vaskrsli Hristos javio kao mironosici jer je ona imala hrabrosti da prva dođe na njegov grob i na putu za Rim gdje je propovijedala Hristovo Vaskrsenje pozdravila cara Tiberija riječima Hristos Vaskrse, predavši mu crveno jaje, koje je simbol nevino prolivene krvi Hristove na golgotski Veliki petak. Od tada je crvena boja postala boja vaskrsenja.
)){kind=small}
