Protekle sedmice služena je liturgija u Manastiru Svetog Jovana u bjelopoljskom selu Crnča. Liturgiju je služio protojerej - stavrofor
Siniša Janković, paroh zatonsko - brzavski i ivanjski, a liturgiji je prisustvovao veći broj vjernika.
Mnogo je tragova ptošlosti u bjelopoljskom selu Crnča čiji naziv se pominje još u 13. vijeku. Po narodnom predanju selo je dobilo ime po velikom broju kaluđera koji su živjeli u ovom mjestu, a koji su nosili crne mantije, pa se i mjesto prozvalo Crnča jer se svo crnjaše.
– Narod pripovijeda da je na brdu Gradina živjelo 12 kaluđera koji su službovali u Crkvi Svetog Jovana, što je vrlo moguće, jer na brdu Kuline postoji izvorska voda koja se zove Kaluđerovac. Crnča je predstavljala zajedno sa Crkvom Svetog Jovana značajno mjesto Raške oblasti. Ovo mjesto je bila ljetnja rezidencija patrijaraha i episkopa. Po podacima iz 1226. godine u Crkvi Sv. Jovana bolovao je i umro nasljednik Sv. Save, arhiepiskop Arsenije. Po očuvanom predanju među srpskim življem u Crnči, arhiepiskopa Arsenija su na rukama prenijeli od Crnče do Peći. U jednom zapisu iz 1365. godine kaže se da je dubrovački karavan nosio osam „peča” tkanine do Crnče - priča nam mještanin
Pajo Orović.
Crkvu su bježeći od turskog zuluma mještani zatrpali. Crkva je otkrivena 1922. godine, a ostaci naslaga zemlje i danas su uočljivi od svih strana, osim zapadne strane odakle se ulazi u hram. Žitelji Crnče su samoinicijativno otkopavali ovaj hram, i po njihovom svjedočenju naišli su lijepo očuvani dijelovi živopisa i sa spoljne strane. Danas, žalost nisu vidljivi ovi ostaci fresaka. Crkvu su 2016. g osveštali mitropolit Amfilohije i vladika Joanikije. M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
