Kulminacija fudbalske sezona u Evropi je finale prestižne UEFA Lige šampiona, koje su sinoć igrali šampion Italije, Juventus i Španije, Barselona. Katalonci su se borili za peti, a Torinezi za treći srebrni pehar, prvi od 1996. godine. Nakon velike borbe Barsa je zasluženo osvojila petu kontinentalnu krunu, četvrtu u poslednjih devet godina.
Prvi put u istoriji Lige šampiona Olimpijski stadion u Berlinu, na kojem se tamnoputi Amerikanac Džesi Ovens „narugao” Adolfu Hitleru u lice tako što je osvojio četiri zlatne medalje u momentu kada je Firer uveliko propagirao nacizam i zagovarao ideju o superiornosti arijevske rase, bio je poprište utakmice u kojoj se odlučuje o osvajaču srebrnog trofeja.
Poslije početnih problema u odbrani, španski tim je uspio da prenese težište igre na polovinu terena koja pripada „staroj dami” i već nakon tri minuta i 26 sekundi poveo. Prva prava akcija ekipe trenera Luisa Enrikea – Mesi je na lijevom krilu pronašao Albu, ovaj dodao do Nejmara, a Brazilac vidio kako utrčava Inijesta, koji je loptu nesmetano odložio hrvatskom reprezentativcu Rakitiću za 1:0. Katalonci su potom nastavili dominaciju, imali nekoliko dobrih prilika ali je rezultat ostao nepromijenjen. Nakon 25 minuta Barsine dominacije, Italijani su „dodali gas”, a svoje šuteve su probali Tevez i Morata, ali Ter Štegen nije morao da interveniše. U 36. minutu Torinezi su tražili prekršaj na ivici šesnaesterca, možda i penal. Alba je zasmetao Pogbi i čini se napravio prekršaj, ali je arbitar Čakir samo odmahnuo rukom. Tokom svih 45 minuta prvog poluvremena, igrači španskog prvaka su se često valjali po terenu, što je uz ogroman posjed lopte nerviralo nervozne Italijane.
Drugo poluvrijeme bolje je otvorio katalonski tim, koji je u 49. minutu imao kontru „pet nas tri”, ali je Suarezov šut zaustavio Bufon. Onda je u momentima najveće dominacije, Juve ni iz čega stigao do izjednačenja. Markizio je u 55. minutu iskoristio grešku odbrane Barse, dodao Tevezu čiji je šut odbranio Ter Štegen, a na loptu natrčao bivši igrač Reala, Morata i lako je smjestio u mrežu. Od tog momenta ređale su se sjajne akcije na obje strane, a u 67. Torinezi su opet uzaludno tražili penal. Nedugo potom, Mesi je krenuo u nezaustavljivu kontru, šutirao ali je Bufon odbranio. Na loptu je natrčao Suarez i pogodio za novo vođstvo Katalonaca. Ni minut nije prošao, a Nejmar trese mrežu, ali je pomoćnik signalizirao da je to učinio rukom. Potom je Pogba glavom imao priliku da izjednači. U 77. minutu umjesto Inijeste u igru je ušao Ćavi i upisao rekordni 151 nastup u LŠ, ali i poslednji u dresu Barse. Finiš je protekao u znake nove „padavice” po terenu fudbalera katalonskog tima i veoma je bilo malo efektivne igre. Važno je bilo da iscuri vrijeme. U tom periodu zabilježena su dva solidna pokušaja Torineza. Kada su svi očekivali kraj, Nejmar je završio kontru za ubjedljivih 3:1
Osim asistencije Suarezu, Argentinac Mesi sinoć nije postigao gol i propustio je priliku da postane prvi igrač koji se upisao među strijelce u tri finala Lige šampiona. „Čarobnjak” je prethodno 2009. i 2011. godine oba puta zatresao mrežu Mančester junajteda
Bilo je ovo 60. izdanje finala Kupa/Lige šampiona i osmo za Barsu i Juve. Katalonci su ove sezone osvojio trostruku krunu, jer je prethodno trijumfovao u nacionalnom prvenstvu i Kupu kralja.
Akteri
Juventus – Barselona 1:3 (0:1)
Stadion: Olimpijski u Berlinu. Gledalaca: oko 70.000. Sudija: Kunejt Čakir (Turska). Pomoćnici: Bahatin Duran i Tarik Ongun (oba iz Turske). Strijelci: Morata 55 - Rakitić 4, Suarez 68, Nejmar 90. Žuti kartoni: Vidal, Pogba (Juventus) – Suarez 68.
JUVENTUS (4-3-1-2): Bufon, Evra (od 89. Koman), Bonući, Barzalji, Lihštajner, Markizio, Pirlo, Pogba, Vidal (od 79. R. Pereira), Morata (od 85. Ljorente), Tevez. Trener: Masimilijano Alegri.
BARSELONA (4-3-3): Ter Štegen, Alba, Maskerano, Pike, Alveš, Buskets, Rakitić (od 90. Matije), Inijesta (od 77. Ćavi), Nejmar, Mesi, Suarez (od 90. Pedro). Trener: Luis Enrike.
Svi pobjednici
1956. Real M.
1957. Real M.
1958. Real M.
1959. Real M.
1960. Real M.
1961. Benfika
1962. Benfika
1963. Milan
1964. Inter
1965. Inter
1966. Real M.
1967. Seltik
1968. Mančester J.
1969. Milan
1970. Fejenord
1971. Ajaks
1972. Ajaks
1973. Ajaks
1974. Bajern
1975. Bajern
1976. Bajern
1977. Liverpul
1978. Liverpul
1979. Notingem F.
1980. Notingem F.
1981. Liverpul
1982. Aston Vila
1983. Hamburg
1984. Liverpul
1985. Juventus
1986. Steaua
1987. Porto
1988. PSV
1989. Milan
1990. Milan
1991. Crvena zvezda
1992. Barselona
1993. Marsej
1994. Milan
1995. Ajaks
1996. Juventus
1997. Dortmund
1998. Real M.
1999. Mančester J.
2000. Real M.
2001. Bajern
2002. Real M.
2003. Milan
2004. Porto
2005. Liverpul
2006. Barselona
2007. Milan
2008. Mančester J.
2009. Barselona
2010. Inter
2011. Barselona
2012. Čelsi
2013. Bajern
2014. Real M.
2015. Barselona