Visoki standardi postavljeni su na 15. Svjetskom prvenstvu u atletici u Pekingu - učestvovao je rekordan broj zemalja - 206, rekordan broj takmičara - preko 2000, rekordan broj gledalaca, rekordan broj novinara... Pun utisaka iz kineske prestonice bio je i predsjednik ASCG Milorad Vuletić, koji je istakao da je šampionat organizovan na vrhunskom nivou i da je sigurno ispunio očekivanja svih.
-Bio je to doživljaj za pamćenje. Sve je besprekorno funkcionisalo, a očigledan je bio veliki pomak u dijelu izgrađenosti infrastrukture i objekata u odnosu na Olimpijske igre 2008. i sada je taj olimpijsko sportsko-rekreativni kompleks zaista zadivljujući. Ovo je bilo peto Svjetsko prvenstvo kojem sam prisustvovao - nakon Osake, Berlina, Daegua, Moskve i mišljenja sam da, iako nije pao neki veliki broj svjetskih rekorda - samo dva da je ovo bio najbolji šampionat, koji je donio promjenu odnosa u svjetskoj atletici. Ranije se otprilike znalo unaprijed šta su čije discipline od onoga da su dugim i srednjim prugama dominirali Afrikanci, na kratkim dionicama Amerikanci i Jamajčcani, u tehničkim disciplinama Evropljani. Sada je došlo do poremećaja, tako da imamo da je Kenijac Jego prvak u bacanju koplja, da je na 200 pobijedila Holanđanka Šipers, na 110 sa preponama trijumfovao je Rus Šubenkom, iznenađenja je bilo još u nekim tehničkim disciplinama, kao i u muškom maratonu... Uz to, Amerikanci nijesu bili najuspješniji već su ispred njih bili Kenijci i Jamajčani, a očigledan je bio i napredak evropske atletike. Sve je to dobro za atletiku, rekao je Milorad Vuletić.
Predsjednik ASCG je u Pekingu imao i bogatu diplomatsku aktivnost. Učestvovao je u radu Kongresa Svjetske atletske federacije, koji je bio izbornog karaktera i na kojem je za novom predsjednika izabran Britanac Sebastijan Kou. U trci za naslednika vremešnog Senegalca Lamine Dijaka legendarni Kou je bio sa takođe legendom svjetske atletike, Ukrajincem Sergejem Bubkom.
-Bila je dinamična izborna propaganda. Kou je za nijansu pobijedio ali i da je Bubka izabran ne bi bila greška jer se radi o zaista velikim sportskim imenima i ličnostima. Dobro je što je novi predsjednik iz Evrope, pa vjerujem da će se sada promijeniti odnos svjetske atletike posebno prema zemljama koje ne mogu dovoljno da se isfinansiraju i da se dovoljno organizuju. Upravo se iz Kouovog programa vidi da će male zemlje imati prioritet u različitim oblicima podrške - od materijalnih preko ostalih u narednom periodu i za očekivati je brzu realizaciju tih obećanja. Ja sam iskoristio priliku da obavim razgovor sa Kouom, sa kojim sam i ranije vodio aktivnosti oko izgradnje atletske staze u Podgorici. On nam je dao maksimalnu podršku i obećao mi je pomoć u finalnoj fazi izgradnje u presvlačenju staze tartan podlogom. Sa čelnikom Balkanske asocijacije Dobromirov Karamarinovim sam ranije dogovorio obezbjeđivanje kompletne opreme i rekvizita za atletski stadion. Vrijednost tih pomoći je oko 700.000 eura. Ali prethodno mi moramo riješiti svoje zadatke - na nama iz ASCG, Glavnog grada i države je da obezbijedimo lokaciju, da pripremimo podlogu za stazu i da isfinansiramo izgradnju svlačionica i eventualno jednog dijela tribina sa oko 1000 gledalaca. Vrijednost aletskog stadiona se kreće od jednog do dva miliona, što cijenimo nije mnogo s obzirom šta bi taj objekat značio za Podgoricu, Crnu Goru, crnogorski sport, omladinu i perspektne sportiste...rekao je Milorad Vuletić.T.B.
Kad će više taj atletski stadion?
Pitanje svih pitanja kada se govori o atletskim prilikama u Crnoj Gori je izgradnja atletskog stadiona u Podgorici. Na to pitanje u zadnje vrijeme najčešći odgovori su: „Trebalo bi brzo” ili „Još samo ovo, još samo ono” i slično. Dokle tako, pitali smo predsjednika ASCG Milorada Vuletića.
-Iskreno, ne znam. Što se tiče ASCG sve radnje u postupku smo preduzeli, nekoliko puta smo urgirali i prema Glavnom gradu i prema državi. Obratili smo se Vladi da u kapitalnom dijelu budžeta za narednu godinu projektuje 500.000 eura za izgradnju atletskog stadiona, čime bi završili veliki dio posla ukoliko Glavni grad završi svoj dio obaveze. Međutim, kasni se u realizaciji detaljnog urbanističkog plana i određivanja lokacije. Ipak, očekujem da će se to do kraja godine finalizirati i početi sa izgradnjom stadiona, jer ukoliko ne realizujemo taj projekat dovodimo u pitanje sve ovo što naše mlađe kategorije postižu na evropskoj i svjetskoj sceni. Sve će pasti u vodu tim prije što ta djeca dolaze u Podgoricu da studiraju i logično je da se ne mogu svakodnevno vraćati u svoja mjesta da treniraju. Logično bi bilo da u Podgorici bude taj sabirni centar gdje bi mogli da treniraju uz stručni rad koji treba da obezbijedi ASCG, uz ostale elementarne uslove za treniranje. Nijesmo daleko od toga - imamo potencijale i kadrove, ali da li imamo dovoljno snage i dovoljno volje, poslije ovoliko izgubljenog vremena nijesam bas siguran..., rekao je predsjednik ASCG Milorad Vuletić.