Fudbal je danas velika priča, velika slika. U tom i takvom fudbalu nema mjesta za male. Pa ni za male priče. Juče je i poslednji kamen stare zapadna tribine stadiona kraj Bistrice uklonjen. Tribina, čiji je izgradnja počela 1956. godine otišla je u istoriju, otišla je u vječnost. Ipak priča o zapadnoj tribni nije mala, već velika, velika priča. I dalje će nebeskim svlačionicima odzvanjati koraci legendi koji su od fudbala pravili čistu umjetnost. Sve se što se u prethodnom vijeku gradilo, sa svakim driblingom, sa svakim golom, sa svakim napadom, sa svakom odbranom, sve se to ovih dana slilo u simbol zapadne tribine.
Ako vjerujem, a vjerujem, da postiji kretanje, fudbalskih duhova po terenu, po stadionu, onda ćemo i dalje sa stare zapadne tribine gledati
Boškova, Šekularca, Milutinovića, Jusufija, Kovačevića, Džajića, Osima, Skoblara, Vukotića, Žungula, Jerkovića, Zajeca, Halilhodžića, Pižona, Bajevića, Sušića, Sliškovića, Savićevića, Mihajlovića, Mijatovića i sve Sutjeskine zvezde. Kakva je to rijetkost i kakva dragocenost, treba li uopšte govoriti, bila gledati te zvijezde. Dijalog umrlih i živih fudbalski asova nije ni neprimjeran ni neobičan i nije ništa drugo nego vječita samozapitanost i što je važnije večito obnavljanje da je fudbal nekad bio sve i život, i sitem igre i etičko načelo, i moralna praksa. To je priča o jednom dobu koje nije imalo snage da bude bolje od samog sebe, o generacijama, koje su, rastući u nemaštini, svojim gladnim očima i žednim srcima, okusila na tim tribinama nešto od velikog svijeta. Jer ti asovi su zaista bili dio velikog svijeta.
U redu to ipak nije savremeni fudbal, čuću sjutra prigovore od priučenih domaćih neoliberalčića i ostale mraketing-bratije, to je samo tvoja romatizovana slika, gde je tu novac, reklame, kladionice, gdje je sve ono što danas čini fudbal. Pa tu je prijatelji, tu je, da nije bilo tog romantičnog fudbala, ne biste ni vi te pare okretali. Da nije bilo stare tribine, ne bi bilo ni 2021., ne bi bilo i velelepne nove tribine. I neće sjutra smetati jedna drugoj, sene one koja je otišla u večnost, uvjek će biti dobrodošle na novim stolicama.
Sjutra će na mestu stare nići nova, mnogo, mnogo funkcionalnija, ljepša. Ali naravno teško se oprostiti od stare onima, koji su uz svoj dom, najviše vremena u dosadašnjem životu proveli na zapadnoj tribini. Takvima niti jedan novi stadion, niti jedna nova tribina, neće je moći izbrisati iz glave i sjećanja.
B.K.
Četvorica na poštedi
Priče o odlascima i dolascima su dio uobičajenog foklora tokom pripremnog perioda. Aktuelni kadar je iznio najveći deo tereta u prošloj godini, a eventualne novajlije će morati odgovoriti na puno kriterija. Naravno od kvaliteta, pa do finansijskih uslova, moraju biti usklađeni sa Sutjeskinim mogućnostima. Vjerovatno ovog zimskog prelaznog roka neće biti velikih promjena kraj Bistrice. Poslednjih nekoliko treninga zbog zdrastvenih problema propustili su
Bojan Ciger, Aleksa Marušić, Darko Bulatović i
Balša Dubljević.
Za 18. odnosno 22. januar, zakazani su kontrolni mečevi sa ekipama
Dečića i
Bokelja, a nakon toga će Nikšićani biti učesnici i turnira u Gabeli.
Da li će Sutjeska negdje otići na duži period tokom pripremnog perioda, uglavnom će zavisiti od atmosferskih prilika u Nikšiću. One su za sada u gradu pod Trebjesom idealne.
)){kind=small}
