O tome ko je
Jelena Mirković gotovo da ne treba trošiti riječi. Samo podsjećanja radi, krajem prošlog i početkom ovog vijeka bila je među najboljim jugoslovenskim košarkašicama. A da krv stvarno nije voda, potvrđuje
Jelenin sin
David. Četrnaestogodišnji Nikšićanin, snagom svog prirodnog talenta nagovještava košarkašku eksploziju. Njegov talenat je u stanju je natjerati loptu da progovori najljepšim riječima. Njegova tehnika, lakoća odigravanja, i pored nesvakidašnje visine, ukazuju da će košarka uskoro dobiti jednog virtuoza, koji će ljepotom animirati publiku i mamiti aplauze.
Mirkoviću stručnjaci proriču visoke domete. Najbolje ga poznaje
Peko Višnjić, trener KK Anagastuma, koji spada u plejadu najistaknutijih košarkaških stvaralaca u Crnoj Gori.
Višnjić, s ponosom ističe da ono što je najvrednije ostvario u košarci – asovi koji su izašli iz njegove majstorske radionice. Trebalo bi mnogo prostora da se nabroje svi košarkaški asovi koji su prve sportske korake napravili kod
Višnjića.
David je bez ikakve dileme košarkaški biser. Dvadeset i pet godina se bavim ovim poslom i on je, bez dileme, najveći talenat koji sam trenirao. Pionirski je reprezentativac, a i sam podatak da je kao četrnaestogodišnjiku već bio na priprema kadetske reprezentacije dovoljno govori. Već je visok skoro dva metra. Veoma je kreativan, lucidan, sa izuzetnim pregledom igre. Toliko podsjeća na Nikolu Jokića, da ga je jednostavno milina gledati i na treningu i na utakmicu. Izrasta u pravog lidera na terenu. Sav je predan košarci. Predvodi ekipu koja više od četiri godine nije doživjela poraz. Ne čudi već sada ogromno interesovanje za Davida, kako od vodećih crnogorskih,tako i od klubova iz regiona, i inostranstva. Prije svega, on je igrač kolektiva, a Bogom dani talenat dozvoljava mu da se podredi timu.
Raduje činjenica da, uprkos pohvalama koje konstantno stižu na njegov račun,
David i dalje čvrsto stoji na zemlji, da trenira sa velikom željom. Već je napravio munjevit iskorak, gotovo bez sličnog primjera u nikšićkom sportu, uporedivim samo sa njegovim driblingom, kojim ostavlja iza sebe zbunjene čuvare.
David se svojih sportskih i školskih snova ne odriče lako i svi njegovi snovi slivaju se u trasiranu putanju ispravnog razvoja „prije jutra ne može da svane“.
Trudiću se da i dalje napredujem i opravdam sve ono lijepo što se priča o meni. Da „preskačem“ bilo šta ne pada mi na pamet. – pravilno rezonuje dječak kome se otvaraju zvjezdane visine.
B.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
tumb.jpg){kind=small}
)){kind=small}
