Šahisti su poznati po svojim 'smicalicama', pa generacije i generacije uživaju u lukavstvima koja su ostala da žive, kao lijepe priče i anegdote.Smatra se da najefektnije šahovsko lukavstvo nije izveo igrač, već Dimitije Bjelica, šahovski novinar i otac, nedavno preminule, književnice Isidore.
Na ženskom zonsom turniru u Vrnjačkoj Banji 1961. najrevnosnije su izvještavali svoje redakcije novinar Peljin dopisnik 'Borbe', i pomenuti Bjelica kao dopisnik sarajevskog 'Oslobođenja'.
U određeno vrijeme, uveče posle odigranog kola, oni su dežurali u sobi pored turnirske sale, čekajući da im se telefonom javi stenografsko odjeljenje lista kako bi izdiktirali svoj izvještaj.
Jednog dana, Bjelicu je društvo povuklo na sasvim suprotan kraj grada, a kako se počelo bližiti vrijeme za javljanje shvatio je da nema izvještaj za taj dan, jer u šahovsku salu nije ni privirio. Pade mu na pamet da odigra lukav potez. Uze telefon, pozva broj one sobe gdje se nalazio Peljin i poče: 'Alo, ovdje 'Borba', stenografsko odjeljenje, molim druga Peljina da se javi.' Peljin reče da je on na telefonu a Bjelica nastavi: 'Molim, podnestite izvještaj. Da vam javim da ste juče proglašeni za najboljeg novinara na turniru i da vas očekuje nagrada po povratku za Beograd, izvještaji Bjelice ne mogu da se porede sa Vašim!'
Peljin ponesen pohvalama, nadahnuto izdiktira izvještaj koji je Bjelica samo tu i tamo izmijenio, a zatim poslao svojoj redakciji.
Peljin je ubrzo potom ostao u čudu kad što mu redakcija traži izvještaj dva puta.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
