Predsjednik privremenih vlasti u Prištini Hašim Tači provocira EU svojim planovima „Velike Albanije”, ističe švajcarski dnevnik „Noje ciriher cajtung” (NZZ), kritikujući ujedno Berlin i Brisel što godinama nisu reagovali na neispunjavanje Briselskog sporazuma od strane Prištine.

List ukazuje da je dijalog Beograda i Prištine blokiran, pošto Berlin i Brisel nemaju nikakvo rješenje, a i pogođene strane to odbijaju, a sada Tači izvlači i kartu „Velike Albanije” iz rukava.

„Kao raniji šef OVK, Tači dobro zna taktiku višestrukih uboda. Prošle nedjelje je ubo dva puta. Najprije je rekao da Beograd treba da zaboravi na dogovor o Zajednici srpskih opština, jer od toga neće biti ništa. Saradnja sa srpskim opštinama je 2013. pod posredovanjem Brisela ugovorno potpisana. Ona je trebalo da bude nešto što bi otvorilo put ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Nešto kasnije Tači je zadao drugi ubod – u Krumi, jednoj sjevernoalbanskoj opštini, pozvao je, pod aplauzom prisutnih – „Drugovi svi ćemo uskoro živjeti u jednoj državi koja će se sastojati od Kosova i Albanije”. Kasnije je precitirao da bi ujedinjenje bila prirodna reakcija na neuspješnu evropsku integraciju”, podsjeća NZZ.

Tači, kako smatra list, tome u prvoj liniji ne želi da provocira Srbe, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tu izjavu je i relativno uzdržano prokomentarisao, već je provokacija imala za cilj Brisel i Berlin”.

Provokacija Tačija je u njegovom odbijanju sporazuma sa Beogradom i stavljanja na dnevni red projekta „Velike Albanije”.

NZZ podsjeća da je ZSO bila ključna stvar planu o proširenoj autonomiji kosovskih Srba, i ukazuje da je formiranje ostalo godinama mrtvo slovo na papiru.

Takođe, navodi da je najviša sudska instanca u Prištini sporazum o ZSO proglasio protivustavnim, a u javnosti je predstavljen „trojanskim konjem Beograda”.

„Tako je prošlo pet godina bez da su se Brisel i Berlin ozbiljno bavili primjenom sporazuma. A onda je uslijedio novi predlog koji su dale dvije strane. Tači i Vučić su prošlog ljeta počeli da govore o razgraničenju i promjeni granica. Odlučujuće pitanje je bilo kako bi ta razmjena teritorija trebalo da se sprovede. Da li crtanjem karte od strane Tačija i Vučića ili legitimno ispitivanjem građana, ali i koga bi to pogodilo. Međutim, ta pitanja uopšte nisu ni postavljana, već je umjesto toga uslijedila mala bura, a uplašeni balkanski eksperti ponavljali su svoju mantru `90-ih godina „na Balkanu ne smiju biti nikada mijenjane granice, jer postoji domino teorija – ako se jedna granica promijeni, nijedna više nije sigurna”, kao i „da nezavisno Kosovo nije nastalo promjenom granica, već je bio specijalni slučaj bez presedana”, navodi NZZ.

Nakon kratke uzdržanosti i njemačka diplomatija je prihvatila taj stav, i izjasnila se protiv razmjene teritorija.

„Moramo uvijek ponavljati da postoje pokušaji da se razgovara o granicama. Mi to ne možemo učiniti”, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel avgusta 2018.

Umjesto definisanja pravila za potragu za kompromisom u Berlinu, radije nameću rješenje, ističe NZZ, dodajući da niko ne zna kako ono treba da izgleda, a jasno je samo da više u ponudi nisu Zajednica srpskih opština, niti razmjena teritorija.

To što Tači izvlači staru kartu „Velike Albanije” nije iznenađenje, podvlači list.

„Pokušajem postizanja razgraničenja sa Vučićem on je ušao u veliki rizik. Odbijanje Berlina i mlaka podrška iz Brisela, ali i otpor Srpske pravoslavne crkve, kao i mnogih njegovih unutar-političkih protivnika prikazuje ga kao gubitnika. Protiv toga pomaže samo, rekao je vjerovatno sebi, da „od goluba nastane soko” ili bolje još dvoglavi orao, koji polijeće sa Kosova Polja i koji gleda do obala albanskog Jadrana”, piše NZZ.

---

Obavezujuća pravila za Beograd i Prištinu
List ocjenjuje da to nije dobar razvoj, a izazvan je nepokretljivošću zapadnih menadžera konflikta.

NZZ postavlja pitanje da li to predstavlja i realnu opasnost, i ukazuje da to zavisi da li će biti napretka u evropskoj integraciji zapadnog Balkana narednih godina.

„Ukoliko to bude slučaj, EU Prištini i Beogradu može nametnuti obavezujuća pravila kojih se moraju pridržavati u slučaju promjene granica. A to znači da ne mogu da se izjasne samo direktno pogođeni, već cjelokupna država, na osnovu čega bi bile bezbjedne granice Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine. Ako bi proces evropskih integracija potpuno stao, neće biti sporazuma EU koji će učiniti postojeće granice krhkim, već bi to na neuređeni način učinio etnički nacionalizam. Kao prirodna reakcija na neinteresovanje Evrope, kako to Tači kaže”, zaključuje NZZ.



”Kao raniji šef OVK, Tači dobro zna taktiku višestrukih uboda. Prošle nedjelje ubo je dva puta