Piše: PERIVOJE POPOVIĆ
Takozvani veliki vojvoda Mirko Stankov Petrović ( ne pristaje mu, nikako mu i nikada ne priliči svetopetrovsko ime Njegoš ) bio je i zauvijek jeste i prije svega jeste ubica nejači: žena, djece, staraca, nedužne i nemoćne sirotinje. On je bio, jeste i ostaće ponajvećma upamćen kao nemilosrdni krvnik sopstvenog naroda, Crnogorac koji je beskrupulozno i nezasito ubijao Crnogorce i Brđane ( Vidi: Milovan Ivanović: Kuči među brdskim i malisorskim plemenima - kratki kurs, Podgorica, 2007, str. 68 -70; potrebno je napomenuti da je poč. istoričar prof. Ivanović bio zakleti ponosni Crnogorac ! ). V. Mirko je bio Srbin koji je beskrupulozno i neumoljivo ubijao Srbe - nezaštićenu i prevarenu nejač. Je li to motiv, je li to osnovni poziv današnjim Crnogorcima da nezasitom zlotvoru sopstvenog roda podignu spomenik u glavnom gradu Crne Gore?
Otkad se to Crnogorci identifikuju, poznaju i samopotvrđuju prema genocidnim ubicama? Zar je dovoljno nedostojno politikantsko “uvjerenje” da je V. Mirko ubijao omražene Srbe i da je tako obavezno zaslužio da mu današnji Crnogorci podignu ( obnove, kažu ) spomenik? Kako to da se veličina savremenog crnogorstva mjeri količinom mržnje i prezira prema srpstvu, budući da je, istorijski gledano, riječ o nesumnjivo komplementarnim vrijednostima sa zajedničkim imeniteljem za sva vremena!?
Ljudi, kumim vas Bogom, Čašću i Porodicama vašim - vojvoda Mirko je ubijao sreda: ljude, nemoćne, mlade, stare, muško, žensko; goloruke i prevarene LjUDE!
Nije Grahovac dovoljan za iskupljenje! A ni to što je bio najbliži srodnik , ali i sava eminencija i crna ruka dvojice znamenitih crnogorskih knjaževa! A ni to što je bio skromni epski pjesnik! Knjaževi i potonji Kralj, car junaka i antologijski pjesnik, bili su svjetski ugledne ličnosti, kraj svih mana, a V. Mirko ostaje u nivou osrednjeg plemenskog starješine - “da ne bješe pod onim imenom...”
Pitam vas poštovani građani Podgorice ( za koju V. Mirko nikada ništa vrijedno pamćenja učinio nije i ni vidio je nije, osim sa krvavih kučkih brda) i jedine nam Crne Gore, da li je Naser Orić zaslužio spomenik u Bratuncu ( o Srebrenici se, kažu, već sve zna ? ) ili možda Hašim Tači pored Visokih Dečana? Moguće (!?) da bi baš odavde i sada trebalo da krene inicijativa da se Anti Paveliću podigne spomenik u Jasenovcu, ili još bolje na prostoru ( iz razloga bogočovječnosti ne spominjem ime mjesta ) gdje je bio prvi i jedini u svijetu nacistički konc-logor za djecu?! Nije isto reći će neko - ne nije isto, užasno je, jer je nedjelo vojvode Mirka - naše nedjelo!
Spomenik u čijim je temeljima nevina krv djece u kolijevci ne može da opstane. Jednom ga je vrijeme ili nevrijeme, kako već hoćete, porušilo, a duh pravednosti ili nepravde, kome je što vodilja - neumoljiv je, tako da i čovjek i nečovjek ostaju za vijeke nemoćni i privremeni pred tom silom.
“Da je iđe brata na svijetu” da pomogne da se spriječi nova, ko zna koja već po redu, pohara ( dostojanstva ) Kuča! Tekuća pomoć u održavanju seoskih puteva je redovna obaveza zajednice (Grada Podgorice ) i nikako ne može da se poima kao nekakva nadoknada vječnog osjećanja bola i gorko narušenog mira i ponosa!
A za vijeke pred Gospodom i među ljudima ostaje moja nada da mogu barem sopstvenim hudim samožrtvovanjem da opomenem zabludjele savremenike usred vječnog posrnuća pred namučenim precima i časnim potomcima.