Piše: Zoran Piperović
Riječ ne bih progovorio, niti pisao o udaranju „one babetine plaćene“ (baš sveštenički blagoglagoljivo, mudro i pametno) da nije bilo lakta.Lakat je sve otkrio.Lakat u sebi, konzumira čistu antropologiju. Sazdanu od naravi, manira, karaktera. Od svega onoga što čini jednu osobu.Bio on pop, popadija, ribar, samozvani car, berač grožđa.Ili moje rođeno dijete. Lakat je pronicljivom otvorio oči.Iako ga neki smiješno relativizuju.
A zašto lakat?
Zanemarimo kada je „babetina plaćena“ udarena prvi put. Bila mu je tada u putanji kretanja. Uzgred, ko joj je kriv što je u godinama pa se mora tako nazivati. Za razliku od mlađanog vlasnika lakta.Dakle, prvim udarcem je bila sklonjena. A onda nastupa ono što je pametnome sve reklo.Jer, put je bio prokrčen.On nastavio da hoda. Pogled mu je usmjeren u liniji kretanja.I onda u maniru (dopiši šta god hoćeš čitaoče) udara „plaćenu babetinu“.Sve kao da neće. Kao od šponde. A sve je bilo prošlo. I pokušaj pljuvanja, kako rekoše, i prvi udarac. Ali, kad pusto proradi u čovjeku. Mislim, u Vladici.
Lakat je neko poslao.Viša sila, proviđenje, ko li već. I bio je potreban. Iako se spustio u prolazu. Na babinu glavu.
Baba je kriva. Jer, kako kazaše, htjela je da ga pljune. Što ne znači da jeste. I što dalje znači da niko normalni za to ne bi imao opravdanja.
Sve i da jeste. Papa je blagosiljao Ali Agdžu koji je nemilosredno pucao u njega, želeći da ga ubije. Ali, ne zna Papa, negdje gore na nebesima, za lakat. I za nalaženje opravdanja za isti.I za minimiziranje. I ćutanje raznih ajvana, nepismenih, a dežurnih demokrata, EU predstavnika, i onih NVO pametara.Što ima logike.Laktaju se i oni.Pred šalterom.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.