Piše: Jovo Pejović


Narod koji ima fenomenalnog Novaka Đokovića, sebe sa pravom može nazvati velikim narodom. Tako sam se i ja osjećao 14. septembra ove godine, kada sam zajedno s Novakom Đokovićem dočekao još jedno zlatno srpsko jutro. Kada je neko veliki šampion, kakvim sa pravom možemo nazvati Novaka Đokovića, onda ga ne može pobijediti ni takav as kakav je Rodžer Federer, niti nesportska publika koja je na stadionu „Artur Eš“ pokušala dekoncentrisati našeg Novaka. Poput nekog zrelog antičkog filozofa, Novak je u obraćanju nakon meča poslao poruku svijetu da prezire mržnju i nadgornjavanje sa onima koji nijednu pobjedu nijesu izvojevali u fer i muškoj borbi. On je pored velike pobjede, izvojevane na terenu, pokazao zrelost i ljudskost dostojnu velikog šampiona. Dok sam gledao njegove maestralne poteze i uživao, moram priznati da sam se i te kako nervirao na svaku nesportsku reakciju publike. Kada bi Novak odigrao potez za pamćenje, sjetio bih se stihova poznatog srpskog pjesnika Blagoja Bakovića, koji kaže da Novak genijalnim udarcima loptice u stvari poručuje svima onima koji ga pozdravljaju na način na koji je to radila publika u Njujorku, a zna se i zbog čega: „To vam je za ono, i ono, i ono...“ Ono na šta sam posebno ponosan je i to što su Novakovi korijeni duboko utemeljeni u mojoj Crnoj Gori, na šta je i Novak ponosan i što je u više navrata sa oduševljenjem isticao. Njegov doprinos popularizaciji Crne Gore u svijetu je mnogo veći od bilo kojeg samoproklamovanog, „stopostotnog“ Crnogorca, među kojima je ne mali broj onih koji, kad god im se ukaže prilika, pokušavaju da umanje njegove maestralne rezultate. Ali, to govori i o tome koliko je Crna Gora ispolitizovana i iskompleksirana sredina, u kojoj se sve ono što nosi srpski predznak želi umanjiti, pa čak i kada se zna da je Novak i po korijenima i po imenu i prezimenu, ali i viteštvu – naše gore list. Zato još više volim Novaka Đokovića, i ne žalim nijednog trenutka za mnoge neprespavane noći da bih do kraja bio uz njega, i sate i sate provedene pored malih ekrana da ne bih propustio nijedan njegov potez, pa čak ni trenutke kada sam iz najljepšeg sna budio svoje ukućane glasno se radujući Novakovim pobjedama. Ne žalim ni dane kada sam bolovao zbog propuštene šanse da osvoji taj toliko očekivani Roland Garos. Jer Novak zaslužuje svu ljubav i poštovanje pravih zaljubljenika u sport na čitavoj zemljinoj kugli. Zato sa nestrpljenjem očekujem nove turnire na kojima će Novak nastaviti započetu seriju velikih pobjeda, rušeći sve rekorde koji su postignuti u ovom sportu. A i Roland Garos će biti Novakov. U to sam više nego ubijeđen. Srećan je narod koji ima Novaka Đokovića, velikog sportskog šampiona i čovjeka!