Piše: Elmir Đoković
Dok se paralelno odvijaju svi ti nadzemni i podzemni pregovori o slaganju vlasti, budući ministri obožavaju da tupe kako njima nije do – fotelja. Pljuju jedni na druge kao psi i mačke, ali na temu omrznutih fotelja pjevaju istu pjesmu koja već svima izlazi na uši. ''Nas ne zanimaju fotelje, nego naša mila domovina''. Dakle, boljitak. Principi. Građani. Promjene. Kao da su svi drogirani istom supstancom u tačno isti sat, svaki dan, barem po sedam puta frknu u kamere da fotelje nisu njihova priča, nego reforme i samo reforme. Zato se ne smije ni tražiti da kažu ko bi im odgovarao. Kojem bi vrhunaravnom ''nestranačkom'' stručnjaku poklonili povjerenje i fotelju u vladi. U čije bi pametne ruke željeli staviti teške funkcije ministra. Na prizemne i plitke sačekuše o položajima njima je ispod časti da odgovaraju. Gadi im se što su novinari tako banalna bića pa neprekidno tupe po istome: ko, ko, ko? To je za njih nedostojni razgovor o foteljama, jer oni žele doktorirati na supstanci. Sada, međutim, dok čekamo bijeli dim iz najvećeg antifoteljaškog čistunca skupštine, odakle dimi puno više informacija nego što se da probaviti, krajnje je vrijeme da se razbije ta fama o foteljama kao paradigmi za najgoru sistemsku bolest, perverziju i štetu.
Jer baš su ''fotelje'' (o kojima jedan dio opozicije, onaj što je za ulicu, priča sve najgore), i te kako bitan faktor u svakom poretku i u svakoj postizbornoj shemi. Ključno je koja je osoba na čelu seoske biblioteke i kućnog savjeta zgrade od osam spratova, a kako ne bi bilo u rasteru države. Pa ne postoji organizacija vlasti bez rasporeda fotelja. Kad god se mijenja mandat, javnost želi i mora znati i to ko će tačno rukovoditi politikama na kojima su dobijeni izbori. Kojim će ljudima biti povjerena realizacija određenih programa? Koja imena preuzimaju odgovornost i staju u prvi plan? Kakvi su to profili? S kakvim kredibilitetom, političkom podrškom i kompetencijama? Kad ne bi bilo toliko važno koga će posjesti u fotelje nego samo to koje mjere želimo sprovesti, tada bi svako sa zadovoljavajućom razinom formalnog obrazovanja mogao postati ministar. A to je, jasno je, potpuna besmislica. Fotelje su važne i one ne smiju biti rezervat stranačkih poslušnika i pulena, nego mjesta za ljude od struke i integriteta. Slaganje mreže fotelja počinje od glave, a zatim se spušta dolje, do kraja, gdje god odlučujuću riječ ima država, a time i nova administracija, i to mora biti smrtno ozbiljan posao. Zato neka se aspiranti na presudni uticaj u novoj vlasti ostave afektiranja o preziru prema foteljama i neka nam, umjesto toga, hitno pokažu taj svoj kadar kojim se hvale na neviđeno.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.