-Piše: Miomir Čolaković
Islam je dio našeg kulturnog identiteta. Ogroman je doprinos islamske filozofije razvoju evropske kulture. Velika je isprepletanost i njihova duboka povezanost. Zahvaljujući arapskom jeziku, sačuvana je srž evropskog kulturnog identiteta. Grčka misao je opstala zahvaljujući islamskoj filozofiji.
Pojedini evropski mislioci muslimane su smatrali “narodom filozofa”, a Petar Abelard, francuski filozof hrišćanske sholastike, riječ “musliman” poistovjećuje sa riječju “filozof”.
Srednji vijek, doba koje se smatra sunovratom evropske civilizacije, kada je crkveno djelovanje ugušilo svaku slobodnu misao – „doba na koje prosvjetitelji gledaju s gnušanjem“; doba u kojem je Srednji vijek zbrisao s lica zemlje antičku civilizaciju, antičku filozofiju, politiku i pravnu nauku, i u svemu počeo ispočetka, što je imalo za posledicu da su monopol na intelektualno obrazovanje dobili popovi i da je i čitava srednjovjekovna kultura zapadne Evrope dobila crkveno obilježje, a elementi nauke koji su se još sačuvali od antike počeli služiti samo kao pomoćno sredstvo za teološko obrazovanje po formuli ,,filozofija je služavka teologije’’; doba kad su centrima kulturnog života Srednjeg vijeka postali manastiri i jedini tip škola crkveno-manastirske škole, jedini tip biblioteka — manastirske biblioteke”, javlja se arapsko spasavanje evropske kulture tumačenjem i prenošenjem grčke misli na Zapad.
Treba li reći da je i ono što je u to doba na Zapadu bilo ostalo od antičke filozofije iskrivljenim tumačenjem znatno promijenilo sliku svijeta antičke misli. Uz to, ako se zna da je, uz progon “paganskih mislilaca”, u to doba u Evropi malo ko znao grčki jezik, jasno je koliko je antička filozofija bila daleka i nepoznata, koliko je zasluga arapske misli u njenom očuvanju i prenošenju.
Od VIII do X vijeka, jedno od najjačih kulturnih i ekonomskih središta Evrope bila je Kordoba, čuveno razdoblje Kordobskog kalifata. Ljudi željni pravog obrazovanja su davali primat islamskim studijama u Španiji. Toledo je, recimo, kao spoj hrišćanske, arapske i jevrejske kulture, bio glavni kanal u prenošenju arapskog kulturnog nasleđa na Zapad. U doba Afonsa X Mudrog, koji osniva prevodilačku školu, Evropa preko arapskog pisma upoznaje Aristotelove, Platonove i druge antičke spise, arapsku filozofiju, astronomiju, medicinu, matematiku… Kasnije svi veliki evropski univerziteti na svojim studijama kao nezaobilazno imaju ovo štivo. Arapi su asimilirali tekovine razvijenih susjednih civilizacija čija dostignuća proširuju i unapređuju, a Evropa ih u kontaktu s njima preuzima. Ostavili su najviše traga u filozofiji, nauci, medicini, tehnici, književnosti… Samo jedan primjer - istoričari filozofije su decidni da Dante duguje sistemima arapskih filozofa (Avicene, Alfarabija, Algazela, Averoesa...) značajne stavove svoje filozofije: učenje o umovima, o uticaju nebeskih sfera...
Uticaj koji je izvršila islamska filozofija na filozofiju hrišćanstva danas je stvar opšteg znanja istoričara i ne dovodi se u sumnju. Veliki filozofi srednjovjekovnog islama koji su prevodili i tumačili Aristotela praktično su bili začetnici filozofske škole osnovane u Parizu, koja je tvrdila da predstavlja integralni aristotelizam i za koju su arapska tumačenja i prevođenja bila par ekselans. Arapska filozofija i njen uticaj na Tomu Akvinskog su nedvosmisleni, kao što je to i njegov uticaj na filozofiju hrišćanstva.
Genijalni Abu Ali al-Husein Ibn Sina, poznatiji kao Avicena, persijski filozof i naučnik, doktor, psiholog, teolog, matematičar, fizičar, hemičar, astronom, geolog, paleontolog… izvršio je ogroman uticaj na srednjovjekovnu hrišćansku filozofiju. Kako je ogromna većina Aristotelvih tekstova na Zapad prvi put stigla prevedena sa arapskog jezika u tumačenju ovog čuvenog arapskog filozofa, kao i Averoesa (XI i XII vijek), i kasnije prevedena na latinski izvršila veliki uticaj na zapadnu sholastiku, to je i jasan pokazatelj njenog uticaja na hrišćansku kulturu. Osim njegovog sistema filozofije, koji je uticao na mnoge evropske mislioce, između ostalog, smatra se i ocem moderne medicine i kliničke farmakologije, a medicinski sistem koji je postavio dugo je bio standard liječenja u Evropi. Filozof i teolog Rodžer Bekon, najčuveniji franjevac svoga vremena, Avicenu smatra zaslužnim za ponovno oživljavanje filozofije.
Na kraju, ne bi bilo loše zapitati se zašto se muslimani danas u Evropi “osjećaju isključeni iz društva, diskriminisani i stigmatizovani”, kako piše u izvještaju “Islam, islamizam i islamofobija u Evropi”, koji je prije nekoliko godina objavio Savjet Evrope. Tačno je, zločini koji su počinjeni na tlu Evrope od strane islamskih osvajača, ekstremista, terorista-samoubica, imaju udjela u tome, međutim, moramo pogledati i drugu stranu: evropske zločine učinjene prema muslimanima. Sjetimo se samo evropske kolonizacije islamskih zemalja ili današnje demokratije koju evropske zemlje u saradnji sa Amerikom šire po arapskim državama. Ili strahote koje su Evropljani nanijeli afričkom kontinentu…. Od 15. vijeka, od samog otkrića Amerike i pomorskog puta oko Afrike, počinje podjela kolonijalističkog svijeta. Počinje okupacija i pljačka od strane evropskih zemalja. Najbogatije evropske zemlje postale su to zahvaljujući vjekovnom pljačkanju kolonija. I to traje i danas. Španija i Portugalija, kolonijalne velesile, već tada utemeljuju svoje prve kolonije, a ugovorom u Tordesillasu 1494. papa Aleksandar VI, kao jedan od vodećih autoriteta toga vremena, da bi spriječio sukob ove dvije zemlje oko kolonija koje su okupirale, razgraničio je španske i portugalske posjede i Afriku dodijelio Portugalcima. Afriku, kao da je njegov lični posjed, dao na upravljanje Portugalu! Ili primjer Francuske, čije kolonije su, između ostalih, bili Alžir,Tunis, Sirija, Liban, Maroko, Senegal, Čad, Kongo, Gvineja, Obala Slonovače, Kamerun... Još od doba robovlasništva pa sve do današnjih dana, Francuska je ozbiljno zavisna od pljačkanja i eksploatacije Afrike. Francuska i danas očajnički želi da održi jak uticaj nad bivšim kolonijama, ne birajući sredstva Samo u Alžiru, koji je bio kolonija Francuske do 1962. godine, Francuzi su u ratu protiv pobunjenih alžirskih snaga ubili najmanje milion i po Alžiraca, od čega preko milion civila.
Poznata je izjava bivšeg francuskog predsjednika Žaka Širaka da će „bez Afrike Francuska postati trećerazredna svjetska sila“, dok je njegov prethodnik Fransoa Miteran izjavio da „bez Afrike Francuska neće imati istoriju u 21. vijeku.“
Danas, kako piše ,,Silicon Africa’’, četrnaest afričkih zemalja obavezane su od strane Francuske, kroz kolonijalne ugovore, da stave 85 odsto svojih stranih rezervi u Francusku centralnu banku, koju kontroliše ministar finansija Francuske. Togo i trinaest drugih afričkih država i dalje moraju da plaćaju kolonijalni dug Francuskoj. Afrički lideri koji odbiju ovakav dogovor bivaju ubijeni ili smijenjeni sa vlasti u državnim udarima i vojnim pučevima. Oni koji se povinuju ovakvom aranžmanu bivaju nagrađeni francuskom podrškom i žive luksuznim životom, dok njihov narod trpi strahote ekstremnog siromaštva.
Takođe, kako piše ,,Silicon Africa’’, Francuska ima prvenstvo da kupuje bilo koji nacionalni resurs koji se pronađe u nekoj bivšoj koloniji. Samo ako Francuska odustane od prava preče kupovine nekog resursa, afričke zemlje imaju pravo da traže druge zainteresovane strane za kupovinu tog resursa.
Isti princip je sa drugim bogatim evropskim državama, Holandijom, Belgijom, Njemačkom, Velikom Britanijom... koje su bogate postale zahvaljujući pljačkanju svojih kolonija. Pa kad se još ima u vidu getoizacija i diskriminacija muslimana u pojedinim evropskim zemljama i u Americi...
Treba tome dodati i to da su, u međusobnoj borbi za prevlast i očuvanje uticaja u tim naftom, dijamantima, zlatom i drugim resursima bogatim islamskim zemljama, Amerika i evropske države osnivale i finansirale mnoge terorističke grupe, da su oni suštinski tvorci današnjeg terorističkog zla. Ne da bismo se svim navedenim opravdali zločini u ime islama, to nikako, već da bismo shvatili da ni mi, hrišćani, nijesmo nevini u toj priči i da danas u evro-američkim zemljama suština sukoba i otpora prema islamu korijene vuče mnogo vjekova iza, da mnogo krvi, nafte, zlata i dijamanata stoji iza toga.