Piše: Aleksandar Mrdak
Kažnjeni grijehom praoca Adama i njegove ljepše polovine Eve, Bog ljude osudi na zemaljsku nepravdu, koju nazva životom u tijelu čovjeka.
Zmija je znala da će se kušanjem jabuke, Adam i Eva prokleti, ali je ćutala.
Osudi potom Bog čovjeka da ne može birati gdje će da se rađa, ali mu milost Božija omogući da bira gdje će živjeti.
I tako, na kugli zemaljskoj Bog stvori krševitu, prkosnu goru, ali je ljudi zaviše u Crno.
Mijenjala je gora imena, od vladara do vladara, a onda je, ili to što je ostalo od nje, jedan prkosni pisac nazva Akrona.
“Kada je Bog stvarao svijet, iz torbe mu se prospu zlatni kamenčići, dijamanti, rubini i safiri, i tako nastade Mala Akrona.” (D. Rosandić)
No problem nastade što je Bog nepažnjom stvori tako lijepu, pa odluči iz revanšizma, da Akroncima oduzme pamet, čime opravda prvo pravilo Akrone-pravilo ćutanja.
Vremena su prolazila i od vladara do vladara, Mala Akrona je i kršila prvo i sveto pravilo svog postojanja. Bog im oduze pamet, ali ne i razum. Pa razum prevlada. I Bogu bi milo.
Ali dođe red da Akronom zavlada jedan od kršnijih Akronaca, po stavu i stasu, ali bješe rođen bez razuma, pa odluči da obnovi temelje Akrone.
Izgradi ON svoje carstvo, pa odluči da poradi na imenu i imidžu Akrone. Ne bješe više Mala, već Moja Akrona.
Ali bi svjedok, pa kumova svojim Akroncima, a oni ga nazvaše KUM.
Postavi ih na vodeća mjesta i reče:
“Jednog dana, a taj dan možda nikad neće doći, ja ću tražiti od vas uslugu...”
I dođe taj dan, pa kum zavapi!
-Svim zemaljskim silama moraju se kazniti oni, koji krše njeno prvo pravilo postojanja. Pravilo ćutanja.
Potom kum, ohrabren što većina Akronaca ne krši pravilo, a za primjer sledbenicima onih što krše, odluči da kazni vodeće zviždače i proglasi ih neakroncima.
Ali kum zaboravi jedno, da su u cara Trojana kozije uši.
)){kind=small}
